Piše: Jasmin-ef. Šido
Uzvišeni Allah poručuje: „ Allah naređuje pravednost, dobročinstvo i udjeljivanje rodbini, a zabranjuje razvrat, odvratne stvari i nasilje; On vas savjetuje da biste pouku primili.“ ( En-Nahl, 90.)
Prva stvar koju Allah naređuje u navedenom ajetu jeste pravednost. Bez obzira da li se ona odnosila na muslimane ili nemuslimane i bez obzira u čiju korist ili na čiju štetu ona bila.
Jedan od najboljih primjera pravednosti iz povjesti islama jeste slučaj dvojice mladića iz plemena Kurejš, a koji će kasnije u povijesti islama imati važne uloge. To su Omer ibn el-Hattab i Halid ibn Velid, koji su bili dobri prijatelji te su zajedno putovali i trgovali.
Jedne prilike su putovali u Šam radi trgovine. Nakon nekoliko dana provedenih na pijaci u Šamu prilazi im jedan mladić sa gizdavom pratnjom što je dalo naslutiti da se radi o vrlo uglednoj osobi. Pažnju mu je privukla jedna skupocjena ogrlica. S obzirom da kod sebe nije imao dovoljno naovca zamolio ih je da mu daju ogrlicu a da će on sljedećeg dana donijeti ostatak novca. Pristali su da mu daju ogrlicu te su s nestrpljenjem čekali sutrašnji dan kako bi naplatili ogrlicu.
Međutim, mladić nije došao sutra. Prošlo je nekoliko dana, a o njemu nisu ništa čuli. Odlučili su da se raspitaju o njemu, te da ga prijave vlastima. Kada su saznali da je mladić kraljev sin, Halid je htio da odustane od potražnje. Međutim, Omer na to nije pristao. Htio je da traži pravdu. S toga su otišli kod kralja i ispričali mu šta se desilo.
Kralj ih je primio u goste, a zatim im predložio da malo razgledaju dvor, dok on ne riješi slučaj. Oni su razdvojeno otišli u obilazak. I dok su se tako divili prostorijama punim blaga, u jednoj od njih su ostali skamenjeni. Jedan je vidio odrubljenu glavu princa, dok je drugi vidio njegovo razapeto tijelo. Kada su izašli, samo su se kratko pogledali i rekli jedan drugom: ”ELEM TERE?” (Zar nisi vidio?). Kralj im je višestruko platio za ogrlicu, a oni su se čim prije vratili u Mekku, uz dogovor da o ovom događaju nikome ne pričaju.
Prošlo je od tada mnogo vremena. Omer je postao halifa, a Halid veliki vojskovođa i namjesnik jednog grada. Halid je volio raskoš, pa je u svome gradu izgradio mnoge građevine po uzoru na perzijske gradove. Sebi je sagradio palaču i u njoj zaposlio veliki broj ljudi tako da je bilo teško doći do njega. Moralo se čekati po nekoliko sedmica da bi neko bio primiljen u njegovu rezidenciju. Na kraju je još želio da napravi džamiju. Za gradnju je odabrao mjesto pored rijeke, na kojem se nalazila kuća nekog Kopta, koji je ni za kakve pare nije htio prodati. Halida je to razljutilo pa je Koptu srušio kuću i počeo sa gradnjom džamije. Pun očaja, Kopt se počeo raspitivati ima li neko ko je po ovlaštenjima iznad namjesnika. Rekli su mu da se u Medini nalazi halifa koji je iznad namjesnika i da se može njemu požaliti. Kopt se odmah uputio ka Medini, bez velike nade da će riješiti svoj problem. Kada je ulazio u Medinu bio je začuđen, jer u njoj nije primjetio onaj raskoš koji je krasio njegov grad. Upitao je neke ljude u džamiji gdje može da nađe halifu, a oni mu pokazaše na skromnu kuću, ispred koje je u vrtu Omer gazio glinu i pravio ćupove. Jadni Kopt pomislio je da se ljudi ismijavaju sa njim. Na kraju je ipak prišao Omeru i objasnio mu svoj slučaj. Halifa ga je saslušao, a zatim uzeo jedan još neosušeni ćup i na njemu nešto napisao. Potom je rekao Koptu da ponese ćup i pokaže ga namjesniku te da će problem biti riješen. Sav u nevjerici, Kopt je uzeo ćup i krenuo nazad. Kada je stigao najavio se namjesniku koji ga je, nakon nekoliko odbijenica, ipak primio. Mucajući, Kopt mu reče da je bio kod halife, koji mu je rekao da namjesniku preda ćup. Razgledajući ćup, Halid primjeti riječi: ”ELEM TERE?”. Vidjevši to, Halid sav problijedi te pozva svoje ljude i naredi im da sruše džamiju te da Koptu ponovo sagrade kuću. Sav zbunjen, Kopt upita o čemu se radi, a kada mu Halid ispriča događaj iz Šama, Kopt reče da nastave sa gradnjom džamije te izjavi da prihvata Islam.
(MIZ Jajce)