Piše: Alija-ef. Keško
IDENTITET, TRADICIJA, DOMOVINA
Islamsku tradiciju ne čini sve iz povijesti islama, niti je tradicija sve ono iz prošlosti. Tradiciju predstavlja sve ono što je preneseno iz prošlosti u sadašnjost i budućnost, ono što je vitalno i važno, na čemu se temelji cjelokupna historija jednog naroda.
Izreka; „Bolje da nestane narod nego običaj“, sadržava svu istinu o važnosti njegovanja i čuvanja od zaborava svega onoga što nas čini narodom i Bosnu i Hercegovinu hiljadugodišnjom državom.
Nalazimo se u danima kada obilježavamo 511. godina Ajvatovice. Prisjećamo se iznova događaja, bez obzira da li se radilo samo o legendi ili istinitoj priči, koji je promijenio sudbinu jednog grada. Prisjećamo se tog susreta naših predaka, bogumila, sa islamom i pobožnim ljudima toga vremena. Prisjećamo se važnosti, moći i snage dove kao jednog od najvažnijih oružja vjernika. Prisjećamo se naše prošlosti i slavimo je danas, u sadašnjosti i prenosimo je na mlađe naraštaje da bude sačuvana i u budućnosti.
Kao vjernici, muslimani, ne možemo zanijekati, da su zemljom uvijek koračali dobri ljudi, evlije, koji su Božiji miljenici među ljudima. Tako je bilo hiljadama godina prije nas, i tako će biti dok god postoji ovaj svijet. To je Božiji zakon. Isto tako ne smijemo zaboraviti da snaga dove može rascijepiti more na dva dijela, kao što je slučaj sa Musa a. s., ili mjesec na dva dijela kada naš Poslanik zamoli Gospodara za mudžizu da bi Arape uvjerio da istinu govori. Zašto nam je onda teško povjerovati da dova jednog iskrenog Allahovog roba i sluge, ovdje u Bosni, prije 500 godina je bila kabul i da se stijena prepolovila na dva dijela?!
Oni koji poriču legendu i govore protiv Ajvatovice su isti oni koji su protiv nišana i stećaka. Stećci su svjedoci davnih vremena i slavne prošlosti naših dobrih Bošnjana. Nišani razasuti po Bosni, od današnjih bijelih mramornih, do prijašnjih sivih kamenih su svjedoci do kojih granica Bosne je istina o islamu došla u prošlosti i koliko se života žrtvovalo da bismo danas mi slobodno koračali i živjeli. Nažalost, u nekim krajevima naše domovine, nišani i stećci su jedini svjedoci da su nekada tu živjeli neki ljudi.
Odreći se stećaka, nišana, događaja iz naše prošlosti (Ajvatovice, Dobre vode, Kamengrada), znači odreći se velikog dijela nacionalnog identiteta koji nas čini Bošnjacima. Odreći se navedenog, znači odreći se slavne prošlosti i svih dobrih stvare koje ona nosi. Odreći se svega ovoga, znači odustati od domovine i topraka. Jer, upravo sve ove male stvari, koje neki smatraju nevažnim i nebitnim domovinu čine Domovinom.
Narod bez domovine nije narod, a identitet, historija i tradicija naroda jest jednako domovina.
(MIZ Jajce)