Hutba Orhana ef. Mahmutovića koju prenosimo u cijelosti:
Šta je suština ovog svijeta? On je varljiva kuća i lažno skrovište.
On je ukras srca koji nasmijava uplakanog i na plač navodi nasmijanog.
On sigurnog plaši, a uplašenom obećava sigurnost, bogataša čini siromahom, a siromaha bogatim.
On kod Allaha ne vrijedi ni koliko je kapljica vode ili krilo sićušnog komarca, pa je neophodno biti na stalnom oprezu od njegovih zamki. Međutim, dok se čovjek smije na sigurnom je mjestu, ali kako se osloboditi tjeskobe, stanja, koja se javljaju u našim prsima?
Kur’an nam daje odgovor:
“Mi dobro znamo da ti je u duši teško zbog onoga što oni govore.” (El-Hidžr:97)
Razlog naše tjeskobe u našim prsima je, nevjerstvo, pripisivanje Allahu dž.š., druga, ponižavanje, zlostavljanje, ismijavanje ljudi, i življenje na jedan nelagoda i neprimjeren način.
Zato i Allah dž. š., veli:
“Zato, veličaj Gospodara svoga i hvali Ga. I pokoran Mu budi dok si živ!” (El-Hidžr:98/99)
U ovom ajetu Allah dž.š nudi vjerniku četiri preventive, četiri spasa, jednom riječju četiri tablete kojim će se spasiti bolesti društva, s tim što čovjek mora krenuti prvo od sebe i tu tjeskobu odstraniti od sebe, iz svojih prsa, a to su:
- Tesbih – spominjanje i veličanje Allaha dž.š.
- Tahmid – hvaljenje i zahvaljivanje Allahu dž.š.
- Sudžud – poniznost samo Allahu dž.š
- Ibadet – službovati Allahu dž.š.
Ipak, korištenje ovih tableta kod većine ljudi je nepravilno. Ne službuje se Allahu dž.š. samo u namazu, postu, zekatu i tokom hadža, već i poslije namaza, posta, zekata i poslije hadža.
Treba službovati u svakoj situaciji i na svakom mjestu, danonoćno i doživotno.
Zato i Allah dž.š.,veli: „Službuj Allahu dok si živ.”
U neka vremena se govorilo: „Nema odmora dok traje obnova.”
Zapravo, nema odmora dok traje obnova imana, a treba da znamo da se iman obnavlja sve dok Azrail ne dođe po nas.
Poslanik a.s je rekao:
Obnavljajte svoj iman izgovaranjem: „La ilahe illallah”, a uzvišeni Allah veli:
“Postići će šta želi onaj koji se očisti, i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi!”
(El-a’la:14/15)
Zamislimo samo, kako bi bilo kad nikako ne bismo prali svoje posuđe iz kojeg jedemo.
Naravno, to je nezamislivo. Tako je i sa našim tijelom, odijelom i dušom. Ovo treba da bude opomena za one koji žele da budu čisti, ovo je cilj pametnih ljudi i od ovog čišćenja ovisi hoće li čovjek biti spašen ili upropašten.
No, pametan je onaj ko procijeni svoje vrijeme u kome živi, koji se o sebi brine,
popravljajući prvo sebe, svoju porodicu, svoju okolinu i koji govori samo ono što mu je korisno.
Budimo pokorani Allahu, pa da šejtana pobijedimo.
Zar je tvoje i moje srce kamen, pa da Allaha ne volimo?
Pokajmo se i popravimo, jer dok smo živi imamo za to veliku mogućnost.
Hasan el-Basri je rekao: “Dunjaluk je san, Ahiret je java, njih samo smrt dijeli.”
“Varljiv je ugled koji nasljeđujemo od roditelja i djedova, on brzo nestaje ako ga ne prati vlastita vrlina.”
“Nemoj da očajavaš, ako pravda plače; zlo i kad pobijedi, nikad nije jače”
“Jer, čovjek ima samo ono što daje.”
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi.
“Budi na ovom svijetu poput pčele, jer ona uzima samo ono što je dobro i čisto.”
Poslanik, alejhisselam, je rekao:
“Pazite na pronicljivost mu’mina (vjernika), jer on gleda Allahovim nurom – svjetlom!”
Nije čovjek škrt u davanju nečeg nego je škrtost čovjeka u vremenu, jednostavno, izmaknut od svega, pa škrtari vrijeme.
Zato, znanje se mora sticati iz žive riječi ljudi, jer čovjek uvijek pamti ono najljepše, od onoga što je čuo, a opet, govori najljepše od onoga što je zapamtio.
Na kraju, da nismo stvoreni ne bismo znali za Allahova stvaranja.
I, nemojte raditi ništa ispred čega ne možete staviti bismillu! .
Allahu, učini nas od onih koji slušaju govor i slijede najljepši. Amin.
(MIZ Jajce)