“Riječ imama, umjesto hutbe” će biti nova sedmična rubrika, petkom ako Bog da, na stranici Medžlisa islamske zajednice Jajce.
Danas imate priliku čitati tekst koji je napisao Ramiz ef. Kahrić, imam džamije Esme sultanije u Jajcu.
SVJEDOCI NAŠIH DJELA
Hvala Allahu, dž.š., neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s. Musliman vjeruje u jednog Boga, Koji sve vidi, sve čuje i sve zna. Musliman vjeruje da će za svoja djela odgovarati pred Allahom, dž.š., Koji sve vidi, čuje i zna. Musliman vjeruje da ima mnogo svjedoka naših djela, koji će svjedočiti u našu korist ili protiv nas na Danu velikog suda.
Izdvojit ćemo sedam svjedoka naših djela:
1.) Mjesto (El-Mekan). Allah, dž.š., kaže: „Toga dana će ona(zemlja) vijesti svoje kazivati“(Ez-Zilzal, 4).
2.) Vrijeme (Ez-Zeman). U hadisu stoji: „Svaki dan govori: ‘Ja sam novi dan i svjedok sam svega što u meni uradiš.’“
3.) Jezik (El-Lisan). Uzvišeni kaže: “Na dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi“(En-Nur,24).
4.) Tjelesni organi (El-Erkan). Uzvišeni kaže: “Njihove ruke će nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti“(Jasin, 65).
5.) Dva meleka (El-Melakan). Uzvišeni kaže: „A nad vama bdiju čuvari“(El-Infitar, 10).
6.) Registar dijela (Ed-Divan). Uzvišeni kaže: “Ova Knjiga naša o vama će samo Istinu reći“(El-Džasije, 29).
7.) Milostivi (Er-Rahman). On kaže: „I kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate“(Junus, 61).
Musliman je svjestan da bilo gdje i bilo kada, u bilo kojem društvu ili u potpunoj samoći postoji mnogo svjedoka za naša djela. Kada naredba od Uzvišenog dođe, vjeruje musliman, iz svojih kaburova ćemo se svi uspraviti, naša djela će nam se predočiti, a svjedoci će početi davati svoje iskaze, nećemo ih moći u tome spriječiti. Toga dana će muslimani govoriti: „Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili“. Dok će oni koji nisu vjerovali uzvikivati: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi“.
U jednoj predaji stoji da je jetim Abdurahman bio pod skrbništvom Ebu Seida el-Hudrija, r.a., koji mu je jednom kazao: „Sinko moj, kada se nađeš u pustinjskim predjelima, prouči ezan visokim glasom, jer sam Resulullaha, a.s., čuo da kaže: ‘Svaki džin i svaki čovjek, svaki kamen i svako drvo koji ga čuju će o tome svjedočiti u njegovu korist’“.
U dr. predaji se tvrdi da je Ebu Umejje klanjao u Haremi-Šerifu propisani namaz a onda je ustao pa klanjao na drugom mjestu, a zatim na trećem mjestu(dobrovoljne namaze). Kada je završio upitali su ga:“Ebu Umejje, zašto si tako uradio?“. On je odgovorio: “Pročitao sam ajet: ‘Toga Dana će ona(Zemlja) vijesti svoje kazivati.’, pa sam htio da na Kijametskome danu svako ono mjesto svjedoči u moju korist“. Ono što je Ebu Umejje tada dodao je glavna poruka ove hutbe.
Kazao je:
„Blago onome kome neko mjesto na Zemlji bude svjedočilo da je na njemu zikr činio, Kur’an učio, namaz klanjao i slične radnje radio, a teško onome kome neko mjesto na Zemlji bude svjedočilo da je na njemu blud činio, alkohol pio, krao, potvarao, lagao, ogovarao i slične radnje radio“.
Allah, dž.š., kaže: „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra- vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla- vidjet će ga.“(Ez-Zilzal, 7-8). Musliman je svjestan da će sve što uradi svjedočiti u njegovu korist ili protiv njega na Sudnjem danu, pa molimo Gospodara našeg da naša djela, javna ili tajna, budu svjedoci u našu korist na Sudnjem danu.
(MIZ Jajce)