Zbog sadake Allah čuva nas i naše porodice od iskušenja, dobrovoljnim prilogom postižemo Allahovo zadovoljstvo i nagradu, vitrima čistimo naš post, a zekatom čistimo i oplemenjujemo našu imovinu. Sadaka i dobrovoljni prilog su naša volja, naš osjećaj za siromašne i hajrate. Vitre i zekat su naša obaveza i dužnost.

Kao što nije ispravno tuđi hak koji se nalazi u našoj imovini zadržati niti dati drugome osim onome kome on pripada, isto tako nije ispravno da neko primi tuđi hak koji ne pripada njemu.

Grješan je onaj koji tuđi hak kod sebe ostavlja (ne ispuni obavezu vitara i zekata) ili ga daje onome kome taj hak ne pripada (pojedincima i humanitarnim organizacijama mimo Bejtu-l-mala), kao i onaj koji tuđi hak primi (uzme vitre i zekat za sebe). Sadaka pripada prosjacima i siromasima jer je to njihovo pravo u našoj imovini tokom cijele godine.

Međutim, vitre i zekat pripadaju Bejtu-l-malu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nepoznavanje propisa onoga koji daje ne opravdava onoga koji prima vitre i Zekat, a zna propise ili je na vrijeme informisan. Ne vjerujem da postoji osoba, musliman, koja nije čula za Fetvu o davanju zekata i vitara u Bejtu-l-mal!

Nikada pojedinac, grupa ili institucija nisu svjesno radili protiv sunnetullaha (Allahovog zakona) i Fetve nadređenih a da im Allah nije poslao opomenu i kaznu. U vrijeme pravednih halifa protiv takvih su se borili oni koji su bili zaduženi da ukupljaju zekat.

Jedno je nepoznavanje propisa vitara i zekata, pa se onda trebamo edukovati i posavjetovati. Drugo je propaganda protiv Institucije Bejtu-l-mala od strane određenih pojedinaca, protiv čega se treba istinom i informacijama boriti. Treće je povodljivi mentalitet ljudi za senzacionalnim vijestima, što potiče na medijsko edukovanje i odgajanje naših muslimana.

Međutim, poseban problem je skriveno, namjerno i svjesno usmjeravanje vitara i zekata mimo propisanog i to od strane onih koji bi trebali prvi pojašnjavati značaj ispravnog davanja vitara i zekata u Bejtu-l-mal. Jest da je ramazan mjesec u kojem muslimani i muslimanke nastoje da čine što više dobra, međutim, ne smijemo se igrati s propisima islama. Prvo to ne trebamo raditi mi, imami i uposlenici Islamske zajednice, pa onda ni muslimani ni muslimanke, pripadnici i članovi Islamske zajednice.

Vitre i zekat muslimani i muslimanke daju u Bejtul-mal. Ne mogu se vitre dijeliti samoinicijativno pojedincima i smatrati da smo ispunili obavezu. Ne može se zekat uplatiti za izgradnju lokalne džamije ili imamske kuće, ili adaptaciju objekata džemata i to smatrati izvršenjem zekata. Ne bi trebali dozvoliti i prešutiti takve postupke. Ne radi veće uplate u Bejtu-l-mal nego radi poštivanja propisa i poslušnosti ulu-l-emru (nadređenima), reisu, a time i Allahu.

Našu odanost našoj Islamskoj zajednici treba dokazati i djelima, ne samo lajkovima i dijeljenjem sadržaja. Ne može nam biti argument ako drugi pogrešno rade da i mi tako uradimo. Nije ispravno vitre uplatiti rodbini i komšijama, ako su u stanju potrebe, već smo dužni njih da pomažemo tokom cijele godine. Ne mogu se vitre uplatiti Merhametu, niti u narodnu kuhinju. Niti bi Merhamet kao institucija trebao primiti takav prilog, trebao bi pitati za nijet onih koji daju u ramazanu, ako se poštujemo i uvažavamo međusobno. Ne možemo od drugih tražiti da poštuju sistem i institucije ako ih mi ne poštujemo, međusobno.

Koliko ima džemata i džematskih odbora koji baš u zadnjoj trećini ramazana pokrenu razne akcije u džematu. Znam, reći ćete da nije naše da “ulazimo” u tuđe nijete, ali je naše da pojasnimo jasno, tačno i precizno propise zekata i vitara, i potrebu poštivanja Fetve o tome. Naravno, ne kažu oni da se nanijeti za vitre ili zekat ali i ne odbiju ako neko tako uradi, ili ne upitaju namjeru onih koji udjeljuju.

Hvala Bogu, puno više je onih koji tako ne rade. Prvo je do nas, predvodnika, imama, vjeroučitelja, profesora, mufessira, fekiha, uposlenika Islamske zajednice, da mi ispravno razumijemo i shvatimo pa onda da drugima prenesemo. Kada mi budemo potpuno sigurni, uvjereni i odani Instituciji, Allah će dati bereket poslušnosti naših sljedbenika, muslimana i muslimanki.

Sve što radimo, radimo na našu štetu ili korist. Nemojmo biti od onih koji kroz “ibadet” prizivaju Allahovu srdžbu nego ibadetom tražimo Allahovo zadovoljstvo i budimo poslušni našim predvodnicima.

Amin!

(MIZ Jajce/prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce)