Treća ramazanska hutba glavnog imam MIZ Jajce, prof. Zehrudina ef. Hadžića:

ZIKR RAMAZANA, SEHURA I IFTARA

Zikrom Ramazana hvalimo Allaha, dahom postača, mirisima sehura i iftara izgovaramo salavat na poslanika Muhammeda, a.s.

U 45. ajetu sure El-Enfal Allah, dž. š., kaže: “…i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite.”

Slavljenjem i veličanjem Allaha, izgovaranjem i učenjem Njegovih riječi muslimani postiže dvoje:
⁃smiraj ovoga svijeta i
⁃spas onoga svijeta.

Allah naređuje vjernicima da ga se mnogo sjećaju. Muslimani spominjanjem Allaha traže zaštitu od iskušenja, dušmana i šejtana. Spominjanjem Allaha uporedo izgovaraju svoje dove i želje. Nažalost, spominjanje Allaha kod muslimana je češće posljedica iskušenja nego prevencija istih. Allaha, iz ljubavi prema Njemu, spominju rijetki. Kada su u dobru, ljudi ne razmišljaju o iskušenjima, a kada ih zadesi iskušenje onda slute najgore scenarije, prisjećaju se lijepih dana, obuzme ih tuga zbog onoga što se desilo i briga za budućnost. Onda se posvete spominjanju Allaha, češće i srčanije.

Bilo kako, svjesno ili formalno spominjanje Allaha, muslimanima je od koristi, ništa se ne dešava slučajno i sve ima svoj smisao i cilj. Ramazan je posebno vrijeme, najvrjedniji mjesec u godini, a u ramazanu imaju posebna, najvrjednija vremena za zikr:
⁃kada postač zaposti (sehur),
⁃prije nego prekine post (iftar) i
⁃zadnja trećina Ramazana.

Muhamed, a.s., je činio zikir, veličao Allaha, dž.š., i zahvaljivao Mu u svim momentima, prilikom buđenja i ustajanja, u vrijeme izlaska i ulaska u kuću, prilikom smjene dana i noći, prilikom započinjanja nekog posla, pa čak i prilikom izlaska i ulaska u nužnik. Zikr, spominjanje Allaha, dž.š., u

Ramazanu je, kao i svako drugo dobro djelo, vrednije nego mimo ramazana. Čak se lakše i “natjerati”, ako ne postoji čovjekova potreba za zikrom zbog njegova stanja, jer u ramazanu šejtani imaju manju moć nagovaranja na zlo i sprečavanja da muslimani čine dobro.

Međutim, činiti zikr dok se posti, kada se zaposti poslije sehura i kada se iščekuje zalazak sunca prije iftara je posebno vrijeme i prilika. Zikr, spominjanje Allaha ima veću težinu, dužu zaštitu i veću “moć”. Kada bismo istinski spoznali snagu i “moć” zikra i abdesta nikada nikuda ne bi se pomakli, a da ne spomenemo Allahovo ime i nikada i nigdje ne bi bili bez abdesta.

Spominjanje Allaha olakšava tugu, odagnava brigu, umjeruje radost, štiti od zla, daje smiraj i ravnotežu stanjima na ovome svijetu. Zaštitimo sebe i svoje porodice zikrom ramazana. Također, donošenje salavata na Muhammeda, a.s., je zikr, spomen Poslanika, a.s. Dova za našu braću i sestre je zikr, spomen njihovih dobrih postupaka.

Za kraj, a kao pouku ove hutbe, navodim hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao:

“Primjer onoga koji čini zikr, spominje Allaha, i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.” (Buhari i Muslim)

Da budemo svjesni značaja i vrijednosti spominjanja Allaha, jutrom i uvečer, tokom i mimo ramazana jer zikr smiruje srce i čini nas svjesnijim da:Allah ima i postoji, Allah sve može. Allahu treba vjerovati, U Allaha se treba pouzdati.

Amin!