Slušamo neke koji se “umiljavaju” učeći Kur’an milozvučnim glasom, pokazujući facijalnom ekspresijom ko da su već u Džennetu a sve oko njih je dunjaluk u punom sjajilu.

Druga ramazanska hutba glavnog imama MIZ Jajce Zehrudina ef. Hadžića: KUR’AN U RAMAZANU

Naša zahvalnost pripada Allahu, dž.š., koji je dao Kur’an kao lijek i milost vjernicima. Salavat izgovaramo na Muhammeda, a.s., koji je bio živi-hodajući Kur’an.
Hurmetom Kur’ana molimo Gospodara da pomogne muslimane ovoga Ramazana.

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.”
(El-Bekare, 185)

Ibadet je Kur’an učiti, čitati, istraživati, u njega gledati, slušati njegovo učenje. Ali je najveći ibadet Kur’an živjeti. Kur’an je zaštita, Kur’an je dova, Kur’an je lijek za smirenost, Kur’an je putokaz, Kur’an je znak, Kur’an je milost. Međutim, Kur’an je sve to i više od toga, ali prije svega toga Kur’an je zakonik života muslimana.
Shodno tome šta sve Kur’an predstavlja muslimanima, oni ga tako doživljavaju i uzimaju; neki spram potrebe, neki iz navike, neki iz ljubavi, neki zbog zarade. Neki razumiju Kur’an, neki ne razumiju ni jednu riječ. Svi u njemu pronalaze traženo i trenutno. Međutim, Kur’an je trajno dobro, vječna smjernica. Većina Kur’an uzima emocijom, da uče dove, traže ispunjenje želja, uče i slušaju na ispraćaju umrlih, kada se razbole, itd. U svim tim situacijama i stanjima Kur’an je čovjeku derman i smiraj. Čovjekova sreća u percepciji islama je duboko povezana sa spominjanjem dragog Boga:

…a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!”
(Er-Ra’d, 28.)

Jedan od adaba ponašanja prema Kur’anu jeste:

“A kada se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite – da bi vam milost ukazana bila.“
(El-A’raf, 204)

Kada bi ljudi slušali Kur’an i razumom a ne samo emocijama, puno bolje bi razumjeli i (do)živjeli Kur’an i vjeru. Kur’an, vjera se osjeća ali i živi. Sreo sam ljude koji znaju napamet Kur’an a ne znaju ga pravilno učiti. Sreo sam ljude koji ne znaju učiti u Kur’anu ali ga žive svojim životom. Sreo sam ljude koji znaju malo napamet od Kur’ana ali to što znaju po cijenu života primjenjuju, a s druge strane vidio sam one koji znaju napamet cijeli Kur’an a po svome nahođenju postupaju. Slušamo neke koji se “umiljavaju” učeći Kur’an milozvučnim glasom, pokazujući facijalnom ekspresijom ko da su već u Džennetu a sve oko njih je dunjaluk u punom sjajilu. Kur’an budi srce, potiče suzu, daje smiraj.
Učenje, čitanje prijevoda Kur’ana, slušanje Kur’ana u Ramazanu je posebna šansa kada se šejtani vezuju a dove primaju, kada se srca smekšaju a duše postača u postu sjedinjuju. Učiti Kur’an svaki dan pa makar i stranicu obaveza je svakog muslimana, a u Ramazanu je korist veća.

Gospodaru učini Kur’an proljećem naših srca, svjetlom naših prsa, otklonom naše tuge i zaštitom od naših briga. Učini Kur’an zakonikom naših života.

Amin!