Ne mislim ja na trenutnu pandemiju kada kažem da ramazan nije s ramazanom. Ne mislim ni na krajnosti nerazumijevanja vjere, kada su u prošlosti postili, a padali u nesvijest od iscrpljujućeg rada i time svoje zdravlje ugrozili.

Niti na današnje olakšice da luksuznim autom pređu više od 100 km pa ne poste jer su zaboga “musafiri”, da ne bi svoje zdravlje ugrozili!?

Mislim ja na ramazan, mjesec posta!

Danas trebamo postiti ne samo da ne gledamo i ne slušamo loše i grijeh, nego da ne gledamo i ne slušamo današnje “dobro i sevap”, da nas od tolikog “dobročinstva” glava ne zaboli. Sve u čemu se pretjeruje je grijeh.

Ni sve televizije i ramazanski programi, ni svi video klipovi, ni svi edukativni postovi, ni sve objavljene i viđene sadake ovoga svijeta, ni sve snimljene iftarske sofre, ni sve (pro)učene online mukabele i ilahije, ni svi online vazovi, ma ništa, ništa ne može zamijeniti džamijski miris ramazana i trag udubljenog džamijskog tepiha od pobožnog insana.

Da je sve kako pričaju, i ashabi bi nam pozavidjeli.

A nije tako!

Čini mi se da je većina onoga što pričaju sjeta ili nada. Nikada ljudi nisu više pričali o postu a manje postili, nikada nisu više pričali o Kur’anu a manje ga učili i živjeli.

Nikada ramazan nisu više dočekivali a brojali mu dane. Nit’ je insan sa insanom, nit’ ramazan s ramazanom!

(MIZ Jajce/prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce)