Svi smo odgovorni! Neko za sebe i svoju porodicu, neko za sebe i svoje uposlenike, a neko i za sebe i sve građane. Ako ne čuvamo sebe i svoje porodice, odgovorni smo mi. Ako predvodnici ne čuvaju one koje predvode, odgovorni su oni.

Ne znamo zašto ne (po)slušamo instrukcije i savjete!?

Teško se sačuvati i boriti protiv nevidljivog neprijatelja, neizvjesnosti i nepoznanice.

Međutim, kada imamo jasne mjere prevencije koje kažu: “Nemojte se grupisati, nemojte se rukovati, nosite maske, držite distancu, vršite dezinfekciju i pranje ruku…”, zašto se grupišemo, zašto se rukujemo, ne nosimo maske, ne držimo distancu…?

Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Onaj ko jede bijeli ili crveni luk neka ne ide u džamiju, i neka ostane u svojoj kući.“

Radi neprijatnog mirisa preporučuje se da se ne ide u džamiju, a kamoli radi očuvanja zdravlja i života. Iako je trenutno dozvoljeno dolaziti u džamiju apelujemo da djeca, starije osobe i rizične skupine ne dolaze u džamiju dok traje ovakvo stanje. A i oni koji dolaze neka dosljedno poštuju preporučene mjere.

Također, savjetujemo da muslimani i muslimanke u svojim kućama povećaju ibadete, posebno učenje Kur’ana i dove. Odgovornost za neviđeno i ne dokazano, a upozoreno i preporučeno?! Ne možemo vidjeti niti dokazati ko je kome prenio virus, ali imamo loše pokazatelje, imamo bolesne i umrle od korona virusa.

Zar nam treba veći razlog za oprez?!

Dozvoliti da se ljudi sastaju mimo dozvoljenog broja je velika hrabrost i ogromna odgovornost. Posebno ako znamo da se virus širi dodirom i kapljicom, i da ga možemo prenijeti, a da i ne primijetimo, da mi budemo dobro, a da osoba kojoj prenesemo postane bolesna ili čak i umre.

Iako nema odgovornosti pred ljudima i zakonom, vjernici dobro znaju da prema Božjim riječima: “Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.”

Dok Krizni štab donosi mjere, policija sprovodi, liječnici liječe, a vjerske institucije preporučuju, mi često svojim ponašanjem otežavamo i dovodimo u pitanje naše zdravlje i naše živote. Svi imamo odgovornost, a oni koji donose odluke za narod, najveću. Ili ipak nemamo problema s tim dok se nama, ne daj Bože, ne desi.

Apelujemo na sve ljude da budu još odgovorniji za sebe, svoje porodice i svoje sugrađane.

Niti možemo biti “veći vjernici od reisa” ma koliko dolazili u grupama u džamiju za vrijeme pandemije, niti možemo biti pametniji od Kriznog štaba ma koliko ne poštivali mjere prevencije od korona virusa, niti se možemo bolje liječiti bez ljekara ma koliko se neodgovorno ponašali za svoje zdravlje.

Sve što činimo, činimo sebi!