Glavni imam Medžlisa islamske zajednice Jajce Zehrudin ef. Hadžić kaže nam da bi se u slučaju crkve sv. Marije/Fethija džamije mogla primijeniti ona stara bosanska – svi su za sve stručni i svi se u sve petljaju.
U ovom slučaju se, kaže, doista preklapaju interesi povjesničara, vjerskih zajednica, ali i države, no naglašava da treba imati na umu tri važne činjenice:
– Radi se o nacionalnom spomeniku koji samim time ima posebni status, građevina je formalno-pravno u vlasništvu Islamske zajednice u BiH i konačno: valja imati na umu da je to nekada bila crkva, zatim džamija, a danas je, nažalost – ništa. Priča je aktualizirana, ne iz vjerskih krugova, već zbog sitnih političkih interesa, i ja to razumijem, jer svatko na svoj način traži svoje mjesto pod nebeskim svodom, ali u te igre ne bi trebalo miješati narod, koji je zloupotrijebljen – kaže nam efendija Hadžić, dodajući kako Medžlis poštuje pozitivno pravo i odluke Komisije za nacionalne spomenike.
Zato smatra da bi se čitavi slučaj iz političkih trebao vratiti u pravne okvire, koji Medžlisu daju pravo na građevinu, kaže on, ali i odgovornost.
– Kada bi gore netko nastradao, mi bi bili ti koji bi bili odgovorni, a ne ni crkva, niti Vijeće, niti Općina, dodaje imam Hadžić, pokazujući nam gruntovni izvadak dokazujući tako pravno vlasništvo nad crkvom svete Marije/Fethija džamijom.
No, njome ne upravljaju, ključevi od ulaznih vratiju u ruševinu nalaze se u ladici Ante Brtana, direktora Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu grada Jajca, kojemu su pisali da im ih preda, ali ih je on preusmjerio na Grad, osnivača ustanove kojom upravlja.
– U dva navrata smo tražili Grad, odnosno Općinsko vijeće, da nam dostavi akt kojim se regulira taj odnos s Agencijom, međutim odgovorili su nam da ne postoji takva odluka, dakle, nema dokumenta kojim bi Grad ovlastio Agenciju za upravljanje tim objektom, a ni prije nije imala nikakav pravnu osnovu. Zato smo tužili Agenciju i to će biti riješeno sudskim putem – kaže efendija Hadžić.
Pitamo ga kako se tek sada aktualiziralo to pitanje, odnosno kako to da prije nisu zatražiti to što traže danas, a on kaže da nisu oni ti koji su otvorili ovu temu, ali kada je već otvorena “samo želimo da ono što je naše, naše i bude”.
– Mi nikada nismo izričito tražiti da taj objekt bude džamija, međutim iz političkih krugova, konkretno HDZ-a, dolaze izjave kako oni žele da gore bude crkva i nita više. Iz crkvenih krugova u posljednje vrijeme nije bilo komentara. Postojala je ideja da se zgrada uredi u multimedijski centar, građevinu s ravnim krovom, projekt je radio jedan talijanski arhitekt, a to je trebala biti podloga za kandidaturu objekta za UNESCO-vu zaštitu. Islamska zajednica je pristala, Banjolučka biskupija nije – navodi Hadžić.
Što će biti s građevinom on ne zna, no vjeruje da će dobiti sud i ući u posjed, a onda je makar zaštiti od daljnjeg propadanja. O stvarnoj namjeni odlučivat će, smatra on, Komisija iz Sarajeva uz konzultacije najviših predstavnika dviju zainteresiranih vjerskih zajednica. Misli da njezina namjena nikako neće nikoga isključivati.
– Ja nisam povjesničar, samo teolog i trenutno glavni imam koji vodi ovu ustanovu. Činjenice govore da je to bila crkva, iako neki dovode u pitanje koja crkva, možda Crkva bosanska, je li kralj doista tu krunjen? To su neka previranja. Nesporno je da je bila crkva i da je onda bila džamija. Na tom tragu sada imamo šansu napraviti nešto zajednički, na korijenima, na tim temeljima koji nas povezuju, to može biti mjesto susreta, nešto što će nas povezati, a ne razdvajati – smatra imam Hadžić.
Žao mu je što ova građevina postaje kamen spoticanja među dvama narodima koji na svaki drugi način sjajno surađuju, po pitanju kulture, vjere, pa i ostalim važnim pitanjima, ilustrirajući to “Plivskim omahama”, jedinstvenom međureligijskom manifestacijom, višednevnim festivalom kojim se predstavlja raznolikost i bogatstvo bosanske kulture naroda i vjerskih grupa.
-Nesporno je da je bila crkva i da je onda bila džamija. Na tom tragu sada imamo šansu napraviti nešto zajednički, na korijenima, na tim temeljima koji nas povezuju, to može biti mjesto susreta, nešto što će nas povezati, a ne razdvajati – zaključuje imam Hadžić.
(Jajce Online)