Esme Sultanije 1, 70101 Jajce

JEZERO


Jezero/Đolhisar ili Đolhisar kako su ga zvali u vrijeme Osmanlija je bilo grad, kadiluk i muftijstvo kome su pripadala mnoga mjesta u okruženju. O njegovoj adi ima divnih tekstova. Kada je glasoviti turski putopisac Evlija Čelebija oko 1660. godine prošao kroz mjesto Jezero zapisao je između ostalog sljedeće: “Iz Jajca idući obalom rijeke Plive došli smo u grad Jezero (Đolhisar). To je kadiluk (Hakimlik) i nahija u Bosanskom ejaletu.  Kako mu se tvrđava nalazi u jednom dubokom jezeru, stanovnici Rumelije zovu ga Đolhisar. To je krasna kamena tvrđava četverouganog oblika, s poniskim zidovima u pomenutom jezeru, tako da je ni sa jedne strane nije moguće zauzeti. Ima dvije male gvozdene kapije koje se otvaraju prema sjeveru, a prilazi im se preko visećeg mosta na čekrk. Njeni čuvari izvlače most čekrkom svaku noć gore i prislanjaju ga uz kapiju. Tako grad ostaje na ostrvu. U tvrđavi su tijesne kuće bez dvorišta, neke su pokrivene ćeremitom a neke šindrom. U samom gradu ima Careva džamija, a na mostu lijep čardak. Ovaj čardak je pravo odmaralište. Ima u svemu 600 (šeststotina) majstorski sagrađenih kuća prizemnih i na sprat koje su okružene baščama. Pored spomenute Carske džamije ima još osam mesdžida, više malih hanova, te 40-50 podesnih malehnih dućana. Na glasu su im raznovrsne ribe i grožđe.“

Od 1660. godine pa do današnjih dana Jezero je mijenjalo broj kuća, stanovnika, džamija. Carska džamija, koju u svom putopisu spominje Evlija Čelebija, je Sultan Bajazidova džamija, koju iz svojih sredstava dade izgraditi Sultan Bajazid II u vremenu od 1481. do 1512. godine.

 „Sultan Bajazidova džamija u Jezeru izgrađena je na ime osmanskog sultana Bajezida II, sina sultana Mehmeda el-Fatiha. Osmanskim Carstvom vladao je od 3. decembra 1447. do 26. maja 1512. Kao i većina osmanskih sultana, preferirao je sufijski svjetonazor. U historijskim izvorima pored nadimka “Veli” (blag i pobožan čovjek, dobri), poznat je i pod nadimkom “Sufi”. Sultan Bajazid II podizao je sakralne, prosvjetne i razne humanitarno-socijalne ustanove u mnogim mjestima prostrane Osmanske carevine, pa i u Jezeru.“

O gradnji prve džamije spominje se 1512. godina što će reći da su mještani Jezera već bili prihvatili islam i komotno možemo uzeti tu godinu. Jezero je više puta stradavalo u raznim požarima, a rušeno je i paljeno i u Prvom svjetskom ratu, te su i džamije i mesdžidi tako stradavali i rušeni.  Od Prvog do Drugog svjeskog rata bile su dvije džamije Sultan Bajazidova i Džamija u Lonićima, odmah iza drugog mosta, koje su sa cijelim Jezerom porušene. Džamija u Lonićima nije više obnavljana. Nakon Drugog svjetskog rata pa sve do obnove Sultan Bajazidove džamije 1969. godine džemat je bio uz ramazan u kućama Smaje Đukle i Ibre Zjaje.

Sultan Bajazidova džamija je obnovljena i svečano otvorena 19. oktobra 1969. godine i svojoj namjeni i svrsi je služila do juna  02. juna 1992. godine kada je ponovo srušena.

19. juna 2004. godine obavljeno je svečano polaganje kamena temeljca za ponovnu obnovu ove Sultan Bajazidove džamije i do novembra iste godine džamija je pokrivena i munara potpuno izgrađena.

Uoči  Ramazanskog bajrama 12. novembra 2004. godine upaljeni su kandilji na munari jezerske ljepotice. I sam sam teško očekivao da se kandilji i na ovoj munari ponovo upale, te sam odmah nakon iftara s hanumom otišao u Jezero. Bez ikakva dogovora u isto vrijeme dr.  Enes Ribić i ja bili smo pred džamijom. Našu tadašnju radost i veselje nije moguće opisati, stisak ruku, čestitanje, zagrljaj, suze radosnice. Uzvišeni Allahu, zahvaljumo Ti se na tome što si nas učinio šahidima-svjedocima obnove ove jezerske ljepotice.

U aprilu 2007. godine džamija je puštena u funkciju u kojoj su se klanjale džume i održavale druge vjerske aktivnosti, a od 10. novembra 2008. godine stalni imam ove džamije je Semin-ef. Česo, od kada se pet puta s munare ove lijepe džamije ponovo čuje ezan. Svečano otvorenje džamije u Jezeru bilo je 24. jula 2010. godine.

Kada sam kao mladi imam došao u Jezero, mnoge priče su mi ispričali tada najstariji mještani Ahmet Ahmo Bešlić i Ago Zjajo. Jedna od tih priča je bila da oni pamte vrijeme kada je u Sultan Bajazidovoj džamiji bio prvi saf imama s ahmedijama, a drugi saf hadžija sa hadžijskim ahmedijama. Ahmo Bešlić mi je ispričao da pamti vrijeme kada je njegov otac bio tadašnji policajac i da je imao zadatak da za vrijeme namaza muslimani ne smiju biti u kafani, ali i tada je bilo onih koji bi se sakrili pod sto dok on prođe kroz kafanu. Kaže da su takvi bili zaista rijetki, ali ih je bilo. Rahmetli Ahmo Bešlić mi je više puta rekao da na području Jezera u Drugom svjetskom  ratu nije ostao ni kokošinjac  da ga četnici nisu srušili. Ahmo Bešlić je dugo godina bio blagajnik džemata Jezero i tu je dužnost obavljao uredno i s punom odgovornošću.

U svim vremenima postojanja džamije obavljane su sve vjerske aktivnosti; beš vakat, mektepska nastava i druge aktivnosti. U vremenu kada nije bilo džamije obavljane su aktivnosti samo uz ramazan. Džemat Jezero je uvijek postojao, ali aktivnosti su bile ukinute u vrijeme od 1941. do 1969. i bile su samo povremene, a u vrijeme agresije 1992.-1995., pa sve do povratka Bošnjaka 1999. godine nije bilo džemata u Jezeru.

U prošlim vremenima do Drugog svjetskog rata u Jezeru je službovalo na desetine imama čija imena nisu poznata, a iza Drugog svjetskog rata: Ahmet-ef. Aganović, Smajl-ef. Žužo, Ramiz-ef. Bećirović, (honorarno- Zahir-ef. Maglić i Enijal-ef. Žužo) i sadašnji imam Semin-ef. Česo.

Imam sa najdužim stažom u Jezeru je Ramiz-ef. Bećirović, od početka 1973. do juna 1992. blizu dvadeset godina redovno, a od povratka Bošnjaka iz muhadžirluka 1999. pa do postavljanja Semin-ef. Čese, 10. novembra 2008. godine obavljao sve imamske i muallimske poslove, a to je ukupno oko trideset godina.

– Dužnost mutevelije obnašali su: Muhamed-beg Aganović, Ahmet Bešlić, Mustafa Đujo, Muho Omić, Muho Ribić, Ibro Zjajo.

– Mujezini su bili: Husnija Ališa, Ahmet Ališa i sadašnji Sabahudin Ališa.

Posebno zaslužne džematlije za obnovu i održavanje džamije bili su: Muhamed-beg Aganović, koji je vodio akciju obnove džamije i molio Allaha, dž. š., da uspije obnoviti džamiju i da odmah preseli. Uzvišeni mu je ukabulio dovu, te je uoči otvorenja džamije preselio na ahiret, a dženaza mu je klanjana i ukopan je na dan svečanog otvorenja džamije 19. oktobra 1969. godine. Dženazu mu je klanjao veliki broj džematlija. Posebno zaslužni su i Ahmet Bešlić, Mustafa Đujo, Muho Omić, Muho Ribić, Ibro Zjajo. Za posljednju obnovu Ahmet Berber, a Džematski odbor pored Ahmeta Berbera činili su još Ramiz-ef. Bećirović, Mahmut Bešlić, Mirsad Omerinović, Rufad Ribić, Sabahudin Ališa.

Džemat posjeduje imamsku kuću koja je izgrađena 1972. godine, srušena 1992., a obnovljena 2000. godine gdje su se do obnove džamije obavljale džume i sve vjerske aktivnosti. Od izgradnje 1972. pa do juna 1992. u prizemlju kuće bila je mektepska prostorija. Džemat posjeduje još gasulhanu na mezarju Musalla.

Opis džamije:

– Vanjski gabariti: dužina 12,05 m, širina 9,10 m.

– Unutrašnji dio: prostor za namaz: 8,40 x 7,70 m.

– Mahfili 8,40 x 5,90 m umanjen za dimenzije učionice za mektepsku nastavu 3,90 x 3,00 m.

– Abdesthana sa mokrim čvorom 3,70 x 2,50 m.

– Hodnik 3,40x 2,96 m.

– Na mahfil se izlazi uz stepenice koje su izgrađene u hodniku od ulaznih vrata u polukrug pored munare koja je u desnom dijelu džamijskog hodnika.

– Visina munare je oko 35 m.

Sultan Bajazidova džamija u Jezeru izgrađena je na  parceli upisanoj u k.o. Jezero. K.p. 643 “Ada” zgrada vjerske zajednice 110 m2, zemljište uz džamiju 81 m2. Posjednik Islamska vjerska zajednica sa 1/1. Iz navedenog se vidi da je džamija uplanjena, ali kao zgrada.

Imami iz Jezera istakli su se u drugim mjestima. Jedan od njih je Sadik-ef. Ribić koji je dugo godina živio u Bihaću i ubrojan je među stotinu imama Bosne i Hercegovine u proteklih sto godina.

Bošnjački tradicionalni skupovi održavani su umjestu Čerkazovići (bošnjački teferić na Jurjev-dan 6. maja, a u vrijeme socijalističke vladavine održavana je proslava Mjesne zajednice koja je okupljala Bošnjake i sve druge narode sa ovog područja pa i šire).

Nakon povratka Bošnjaka iz muhadžirluka prve subote u mjesecu junu održava se podsjećanje na zločin izvršen nad Bošnjacima okupljanjem na mostu, program, zatim spuštanje cvijeća u rijeku Plivu i u mektebu, a sada u džamiji šehidski mevlud. Ovaj program je sada u sklopu manifestacije „Spomen njima po(r)uka nama“, koja se održava na području MIZ Jajce. Od izgradnje Šehidskog spomen-obilježja 2016. godine u selu Čerkazovići održava se program 10. septembra kod spomen-obilježja, učenje Jasina, zikr, predavanje i dova.

U džematu Jezero stanuju porodice sa sljedećim prezimenima: Aganović, Ališa, Ahmečković, Bajramović, Balešić, Begović, Beganović, Berber, Bešlić, Dizdar, Đukla, Đelilović, Česo, Ćorić, Ćosić, Eminefendić, Hadžibegović, Gazić, Hajder, Keljalić, Kesten, Maljković, Mulaosmanović, Mutić, Omerinović, Omić, Ramić, Ribić, Softić, Šabić, Škopo, Šuškić, Tekesić, Zjajo, Zgonić, Žerić i Žužić


Medžlis islamske zajednice Jajce ©2021

Web realizacija: Sandro Nuhanović