IPOTA

Džemat Ipota se nalazi 17 km jugoistočno od Jajca na  lijevoj  strani rijeke Vrbas. Krajem 1988. godine grupa mještana naselja Ipota odlučila je da počne sa izgradnjom mesdžida za potrebe stanovništva. Na prvom sastanku određen je i Odbor koji će raditi na realizaciji projekta izgradnje mesdžida, u sastavu:

1. Gromila Abid- predsjednik,
2. Makul Hamdija- član Odbora i blagajnik za zaseok Makuli,
3. Gromila Avdo- član Odbora i blagajnikza zaseok Gromile,
4. Brljavac Šaban – član Odbora i blagajnik za ostalo stanovništvo susjednih sela.

Na prvom sastanku određeno je da je Abid Gromila odgovoran za pribavljanje građevinske dozvole i svih ostalih saglasnosti potrebnih za izgradnju. Znajući u to doba da pribavljanje potrebne dokumentacije neće ići lahko, uključila se IZ Jajce i dala svaku pomoć koja je bila potrebna u to vrijeme.

Početkom 1989. godine, negdje u martu, prikupljena je sva potrebna dokumentacija i radovi su mogli početi. Planove za izgradnju smo dobili iz Sarajeva, kao poklon Rijaseta. Nakon prikupljanja dokumentacije stupili smo u kontakt sa tadašnjim direktorom GP Pliva Jajce, gospodinom Malikom Kulenovićem, koji je pristao da vodi nadzor radova bez naknade. U početku priprema išlo je veoma teško jer smo protiv sebe imali džemat džamije Doganovci, čiji smo do tada bili članovi, koji je „ometao“ akciju govoreći da im mi želimo zatvoriti džamiju. Na svu sreću na našoj strani je bio Hamdo-ef. Karaga koji je išao po selima i smirivao narod. Početkom aprila 1989. godine, jednoga dana, Hamdo-ef. uz prisustvo nadzornog organa izvršio je obilježavanje i okretanje objekta prema Kibli. Po iskopu temelja i šalovanju  istih, mještanka Gromila Melika je skinula svoj prsten i ugradila ga u temelje. Za izgradnju navedenog objekta posebno treba istaći Hamdiju Makula, koji je uzeo godišnji odmori objekt završio od temelja do krova bez ikakve finansijske naknade. Ne može se zaboraviti ni rad rahmetli Šabana Brljavca, koji je radio sve i jedan dan kao radnik koji je sa velikim zadovoljstvom obilazio mještane sela Selišće i Kasumi i prikupljao priloge. Svoj veliki doprinos u radu i prikupljanju novčanih priloga dao je i Avdo Gromila koji se besprijekorno borio da bude u funkciji i svrsi kojoj je namijenjen. Sve se odvijalo pod čvrstom rukom Abida Gromile koji je vodio računa o svakom detalju i svojom sposobnošću koristio pogodnosti tadašnjih zakona i džemat Ipota uključio u tadašnju zadrugu tako da je mogao uzimati robu na narudžbenicu bez poreza. Teško bi mještani sami uspjeli napraviti ovakav objekat da nisu na raspolaganju imali otvorena vrata u Islamskoj zajednici u Jajcu kod muderrisa Mustafe-ef. Čolića i Ramiz-ef. Bećirovića. Nabrojat ću par ljudi koji su nam pomogli prilikom izgradnje. Kao prvi Selko Jusić koji nam je dao svu stolariju uz veliki popust, a farbanje i ugradnja iste je donacija. Ne mogu zaboraviti ni Tutić Hazima, limara iz Vinca koji za ugradnju oluka nije ništa naplatio.

Objekat je završen i pušten u funkciju 1990. godine i do agresije je služio svojoj svrsi.Važno je napomenuti da objekat u toku rata nije srušen, nego je samo devastiran. Nakon povratka stanovništva iz muhadžirluka odmah je pokrenuta akcija i džamija je ponovo renovirana i stavljena u funkciju i urađena ljepšom nego što je bila. Krajem 2004. godine mještanin i džematlija Ipote Abid Gromila imao je želju da na navedeni objekat ugradi drvenu munaru dužine 16 metara. Želja mu se ostvarila i uz pomoć svojih prijatelja i bez novčane pomoći stanovništva Ipote munara je sagrađena. Sada je i navedeni objekat džamija koji ima prateće objekte: gasulhanu, abdesthanu, učionicu za djecu i drugo što je potrebno jednoj džamiji.

Dimenzije džamije: 13 x 9 m. Prostor za namaz 8,45 x 8,10 m. Visina do mahfila 2,70 m. S mahfila do plafona 2,60 m. Prostor mahfila je 8,45 x 5,70 m. Mektepska prostorija 4,15 x 3,00 m.  Abdesthana i mokri čvor 3,00 x 3,10 m. Hodnik sa predulazom 5,70 x 2,20 m. U  suterenu je izgrađena gasulhana. U petak, 6. decembra 2019. godine iza džume-namaza treba početi renoviranje džamije u Ipoti.

Džamija u Ipoti se nalazi na  parcel označenoj kao k.č.  broj  10/201, zvana „PODGAJ“, kulture (način korištenja) mezarje,  ukupne površine  P=2000 m2,  upisana u posjedovnom  listu  broj 174,  u k.o. Doganovci,  čiji je posjednik– Vakufsko povjereništvo IVZ Selište  sa 1/1.  Iz   navedenog se vidi da džamija nije uplanjena.

Izvor podataka: Abid Gromila i pisani izvještaji.

 

DŽEMAT KASUMI

Džemat Kasumi se nalazi 16 km jugoistočno od Jajca na lijevoj strani rijeke Vrbas. Džamija u Kasumima je nasljednica dva mesdžida: mesdžida na Selišću i mesdžida u Kasumima. Objekat džamija Kasumi sagrađen je dobrovoljnim prilozima, a ukupna vrijednost objekta sa munarom procjenjuje se na cca 100.000,00 (stotinuhiljada) KM. U ukupnu vrijednost nije uračunat dobrovoljni rad džematlija. Zemljište za izgradnju džamije uvakufila je porodica rahmetli Tahirović Kasima,  a jedan dio Halil Muhić iz mjesta Kasumi, Općina Jajce. U relativno kratkom vremenskom periodu sagrađen je objekat džamije unutar kojeg se nalazi prostor za klanjanje, abdesthana, gasulhana, prostorija za imama, pomoćna prostorija i savremeno opremljena učionica za mektepsku nastavu.

Veliki doprinos u izgradnji džamije dao je i Medžlis IZ Jajce u prikupljanju potrebne dokumentacije, dozvole za gradnju i nadzora nad izvođenjem građevinskih radova.Iako objekat džamije nije zvanično otvoren, isti je stavljen u funkciju. Trenutne vjerske aktivnosti ogledaju se u obavljanju džuma-namaza, jacija-namaza uoči petka, redovne vjerske pouke i vjerske pouke za odrasle.

Opis džamije: džamija je 10,00 x 10,00 m zidana betonskim blokovima. U prostoru za namaz stane 6 safova po 15 ljudi, a na mahfilu 3 safa po 15 osoba. Džamija posjeduje mektepsku učionicu, sobu za imama, a u suterenu abdesthanu i gasulhanu. Munara betonska obložena ukrasnim pločama visine 25m.

Džamija u Kasumima se nalazi na  parcele  označenoj kao k.č. 6/69/5, zvana „OBLAŽINA“, kulture (način korištenja) oranica-njiva 3. klase, ukupne površine P= 600 m²,   upisana u posjedovnom  listu  broj 507,   u k.o.  Doganovci,  čiji je posjednik Islamska vjerska zajednica Jajce  sa 1/1. Iz navedenog se da  džamija nije uplanjena.

Imami uz ramazan su bili: Ishak Karaga, Sabahudin Makić, Haris Katkić, Muaz Sultanić, Ejub Zukić, Mehmed Karaga i Saudin Delić. Mutevelija, mujezin i predsjednik Građevinskog odbora je hadži Enes Karaga. Imami koji su bili u drugim mjestima su: Muharem-ef., Fuad-ef. i Zuhdija-ef. Karaga. Džematlije zaslužne za izgradnju džamije: Zajim Karaga, Halil Muhić, Mirsad Karaga, Ibro Osmić, Zahid Kasum, Enes Karaga, Nedžad Karaga i Mustafa Karaga.

 

Zabilješka o Ibrahimu Karagi

 Karaga Ibrahim Ibro, rođen 1. marta 1914. godine na Selišću od oca Omera i majke Đume rođene Osmić, rekao nam je prilikom zijareta na njegov 100. rođendan sljedeće: “U mekteb se išlo redovno. Bio je hodža Ragib iz Vinca. Od moga sjećanja uvijek smo imali mekteb. Jedno vrijeme je služio za školu. Oženio sam se od dvadeset godina od Šljiva sa Pšenika, sestru rahmetli Ćamila Šljive. Umrla je pri porodu 1958. godine. Svatovi su išli do Jajca vozom, a odatle na Pšenik pješke, pa ponovo iz Jajca do Vinca vozom, a zatim na Selišće pješke. Druga žena mi je bila iz Bareva, Krak i sa njom imam dvije kćeri.“

 

MESDŽID NA SELIŠĆU

Mesdžid na Selišću bio je na parceli broj: 5/72, oranica 1600 m², vlasnik Islamska vjerska zajednica 1/1. Po Ibrinom kazivanju mesdžid na Selišću je izgrađen prije 1900. godine. Na Selišću je bila i imamska kuća u kojoj su stanovali imami. Selišće je imalo stalnog imama sve dok se mesdžid nije pretvorio u školu, a to je oko 1955. godine.

Fuad-ef. Karaga se sjeća imama iz Tuzle, zvanog Tuzlak, zatim je bio imam iz Prusca po prezimenu Učambrljić i Mustafa-ef. Imamović iz Lupnice. Nakon što je mesdžid ponovo vraćen Islamskoj zajednici, Selišće je pripojeno džematu Doganovci, te je imam ovoga džemata po dva dana u hefti boravio na Selišću. Tako je bilo do agresije na BiH 1992. godine. Posljednji imam pred agresiju bio je Zuhdija-ef. Karaga.

Nakon što su džematlije Selišća izbjegle u muhadžirluk,  četnici su Selišće porušili i popalili. Nakon povratka iz muhadžirluka većina Selišćana se naselila u Kasumima, te se ukazala potreba za izgradnjom mesdžida što je i učinjeno.