Džamija u Biokovini sagrađena je kao i većina drugih džamija u Bosni i Hercegovini za vrijeme tursko-osmanske vlasti. Po kazivanju starijih džematlija džamija je sagrađena sigurno prije 1830. godine. Sve do 1883. godine služila je za obavljanje svih vjerskih obreda, a tada se, ne znamo iz kojih razloga, prestalo sa klanjanjem džume-namaza, te je kasnije džamija služila za mektepsku nastavu i dnevne vaktove, bila je kao mesdžid. 1965. godine zgrada tog mesdžida je nanovo urađena i imala je sve uslove da se izgradi minber i počnu ponovo klanjati džume.

Odbor Islamske zajednice Jajce, na čijem čelu su bili predsjednik muderris Mustafa-ef. Čolić i vjersko-prosvjetni referent Ramiz-ef. Bećirović, je 1983. godine donio odluku da se mesdžid pretvori u džamiju i da se formira poseban džemat Biokovina kome će pripadati Dogani i Kokići koji su do tada pripadali Starom Selu, po dogovoru predatom Odboru Islamske zajednice Donji Vakuf budući da su bili već pripali Općini Donji Vakuf.

Na traženje Odbora Islamske zajednice Jajce Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je svojim rješenjem 244/84 dalo saglasnost za formiranje džemata Biokovina.

U petak drugog decembra 1983. godine upriličena je prva džuma nakon sto godina. Toga dana zbog velikog snijega, pješke iz Jajca u Biokovinu na džumu došli su: vjersko-prosvjetni referent  Ramiz-ef.  Bećirović, član Odbora Ismet Kurić i imam za ovaj džemat Alija-ef. Mujagić. Ezan je  proučio Alija Mačak iz Bulića. Džumu je predvodio Ramiz-ef. Bećirović.

Džamija je bila puna iako je bio veliki snijeg i hladnoća. Džematlije su od velike radosti plakali. Nakon džume mubarekleisanje. Alija-ef. Mujagić je uspješno obavljao dužnost u ovome džematu, održavao mektepsku nastavu i imamske poslove u mektebima u sva tri sela koja su sačinjavala ovaj džemat, a džumu-namaz u džamiji u Biokovini.

Tako je ovaj džemat funkcionirao do agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je sve porušeno – džamija u Biokovini, mesdžidi u Doganima i Kokićima, a stanovništvo izbjeglo u muhadžirluk. U Kokićima su četnici izvršili zločin nad Bošnjacima.

Nakon povratka džematlija u Biokovinu formiran je Odbor za obnovu džamije. Na čelu Odbora bio Husein zvani Seno Škiljan. U aprilu 2001. godine dogovorili su se da počnu obnovu džamije, a već prvog maja počeli raščišćavanje terena, kopanje temelja i nastavak izlijevanja temelja, cokla, prve ploče. Zaključili su da svaki radno sposoban muškarac radi po tri radna dana, jer su riješili da sve radove rade akcijski. Novac su prikupljali za kupovinu materijala. Većinu novca dale su džematlije Biokovine, a nešto manje je došlo od džematlija iz drugih džemata. Potrebnu finansijsku pomoć dao je Medžlis Islamske zajednice Jajce. U Haddadan džamiji bila je uspješna sergija koja je postavljena namjenski za džamijski krov. Od Šumarije je dobiveno 20 kubika oblove građe koju je u svojoj pilani ispilao Sadik Dervišić. Meštrovac Sulejman (Sulja) iz Lendića dao je dio drvene građe, a dio drvene građe oblovine dala je Šehida Škiljan, supruga dugogodišnjeg mutevelije ovoga džemata iz svoje šume.

2003. godine džamija je već pokrivena, postavljena je stolarija i džamija je puštena u funkciju klanjanjem uz ramazan. Nije tražena pomoć sa strane niti su postavljane sergije po džematima, jer se tada radilo u većini džemata. Dosta dana su radili: Ramo i Alaga Dervišić, a Husein (Seno) Škiljan je radio svaki dan od početka do kraja izgradnje kao glavni majstor. Najveće priloge dali su: Alaga Dervišić, Ahmet Škiljan, Husein Škiljan, Safija Husić, Asim Fejzić, ali i mnogi drugi.

U finalnim radovima majstoru Huseinu najviše su pomagali Senad, Nihad i Sihad Škiljan.Svi radovi završeni su 2005. godine i džamija je potpuno opremljena za obavljanje namaza, mektepsku nastavu i druge vjerske sadržaje. Budući da  je sve rađeno dobrovoljnim radom, novca je prikupljeno i potrošeno samo 35.000,00 (tridesetpethiljada) KM.

U obnovljenoj džamiji imamsku-hatibsku i muallimsku dužnost obavljali su imami sa područja Jajca, a neko vrijeme dužnost je obavljao Harzudin-ef. Škiljan iz ovoga sela koji je 2016. godine postao hafiz Kur’ana Časnog, a završio je i fakultet i radi na području Cazina. Dugi niz godina (do 1983.) Biokovina je pripadala džematu Vinac, te su mektepsku nastavu i druge vjerske sadržaje obavljali imami džemata Vinac. Posebno je ostao upamćen hadži Rasim-ef. Trako.

Dimenzije džamije: 9,40 x 9,40 m. Prostor za namaz u prizemlju je 7,00 x 7,00 m. Prostor mahfila je 7,00 x 4,00 m. Prostor hodnika je 7,00 x 2,00 m, na čijem kraju je urađena abdesthana, mokri čvor i stepenice za izlaz na mahfil. Visina džamije od poda do plafona je 4,60 m, do mahfila 2,50, a s mahfila do plafona 2,10 m. Mihrab je ozidan izvan zida džamije kroz koji se prolazi na stepenice minbera koji je također dijelom izvan zida, a dio sa koga se uči hutba je u unutrašnjosti džamije. Ulaz u džamijski hodnik je s desne strane džamije, iz koga se desno ulazi u prostor za klanjanje, a lijevo uz stepenice na mahfil. Džamija je zidana betonskim blokovima debljine 20 cm. Zidovi su omalterisani, unutrašnji zidovi okrečeni, a na vanjske stavljena fasada. Džamija je pokrivena kanadskom šindrom. Iz krova urađena kraća, ali veoma simpatična munara kojoj je pristup s tavana.

Džamija u Biokovini – br. parcele 3/54 Njivica 320 m2, naziv vlasnika: IVZ- Vakufsko povjereništvo; Gruntovni podaci za mjesto gdje je džamija su: k. o. Biokovina naziv Bašča, gradilište sa džamijom – voćnjak 340 m2, naziv vlasnika: Vakuf džamije Biokovina, a poklon Škiljan Osmana Husein, 2017. godine  150 m2, naziv vlasnika: Medžlis Islamske zajednice Jajce. Iz navedenog se vidi da je džamija uplanjena.

Na lijevoj strani iza džamije urađena je gasulhana površine 12 m2, 4,00 x 3,00 m. Džamija ima dovedenu vodu, koju je iz svoje njive posebno doveo jedan džematlija i koju koristi samo džamija i taj džematlija, a koje uvijek ima dovoljno. U džamijskoj avliji uz sami put izgrađena je i postavljena šehidska ploča na kojoj su ispisana imena šehida i poginulih boraca džemata Biokovina.

Za džemat Biokovinu imam više sjećanja, a ovdje ću spomenuti dva: „Prvi put u Biokovinu išao sam da vjenčam jedan bračni par. Putovao sam tek novim fićom, a pošto ću se vraćati kasno noću, iz Jezara sam poveo džematliju Rasima Handana. Put je bio tek nasut krupnim kamenom i teško prohodan, ali smo uspjeli. Tu noć je bio uobičajeni pravi naš bošnjački tradicionalni pir sa mnogo prisutnih gostiju. U jednoj kući bili su muškarci, a u drugoj žene. Drugo sjećanje nikada ne mogu zaboraviti iz više razloga. Na proklanjavanje džamije 2. decembra 1983. godine kroz visoki snijeg putovali smo: Alija-ef. Mujagić, Ismet i ja blizu tri sahata. Kada smo izašli u Biokovinu, sve je na nama bilo mokro, što od snijega, što od znoja. Imali smo vremena samo da uzmemo abdest i da se uči ezan za džumu. U sebi sam pomislio samo ću proučiti hutbu na arapskom jeziku i mubarekleisati i odmah ćemo da klanjamo. Kada sam proučio hutbu i pogledao u džematlije, a oni već uveliko srčano plaču, te sam pod velikim emocijama počeo govoriti i ne pomišljajući da ću u tako hladnoj džamiji sa mokrom odjećom ozepsti. Tada je u Biokovini bilo više ljudi visokih blizu dva metra. Posljednji od tih visokih ljudi, koliko ja pamtim, bio je dugogodišnji mutevelija Fadil Škiljan.” 

U sastavu džemata Biokovine pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu bilo je i selo Dogani. Islamske informativne novine Preporod objavile su kraći izvještaj o džematu Dogani 1. februara 1985.godine u kom je između ostalog napisano: „Šesnaestog decembra 1984. godine prisustvovali smo svečanom otvaranju prostorija za vjersku pouku u selu Doganima. U ovom selu bio je mekteb, ali se zbog dotrajalosti srušio. Nove prostorije su 9,00 x 8,50 m koje je Islamskoj zajednici poklonio Nezir Dogan. On je ujedno i teravih imam, a potrebne manje opravke izvršio je sadašnji mutevelija Asim Dogan, sin vakifa Nezira.

Uvakufljeni prostor ima mesdžid za obavljanje namaza, mektepsku učionicu i sobu za boravak imama kada je  po rasporedu u Doganima. Sve džematlije su učestvovale svojim prilozima, te su nabavljeni tepisi i sav  prostor je prostrt lijepim tepisima. Džemat Dogani su u sastavu džemata Biokovina koji je formiran 1983. godine od sela Bikovine koje je pripadalo Vincu, te Kokića i Dogana koji su pripadali Starom Selu dok je Staro Selo bilo u sastavu Odbora Jajce. Svečanosti otvorenja mesdžida u Doganima prisustvovali su predsjednik Mustafa-ef. Čolić, vjersko-prosvjetni referent Ramiz-ef. Bećirović te sekretar i blagajnik hadži Sadik-ef. Ćatić. Proučen je mevlud, kelimei-tevhid i održani su prigodni govori, te mubarekleisanje vakifu Neziru i njegovoj hanumi na učinjenom dobrom djelu. Nakon proučene dove svi prisutni su počašćeni od strane darežljivih džematlija Dogana.

Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovine kompletno selo Dogani je srušeno. Nakon agresije u ovo selo se iz muhadžirluka nije niko vratio. Mještani Dogana su rasuti po Srednjoj Bosni, ali i šire. Ono što nas ipak raduje je da su vrijedni Dogančani u svojim Doganima izgradili lijepo šehidsko spomen – obilježje sa pitkom vodom, a u tom prostoru sada grade zgradu koja će imati mesdžid i dovoljno drugog prostora u kojoj se već obavlja manifestacija prisjećanja na šehide Dogana, ali i na prošla vremena kada je u ovom selu život bujao.“ Iz onoga što svake godine prilikom manifestacije u Doganima vidimo, možemo reći da su izuzetno složni, da vole svoj toprak i da sve čine da njihova djeca zavole  mjesto svojih predaka. Dovu činimo da u tome uspiju.