Ramazanski bajram je vrijeme okupljanja u radosti, ljubavi i zajedništvu jer je Pejgamber, a.s., kazao: “Svaki narod ima svoje dane radosti, a naši dani radosti su bajrami, dva bajrama.” Bajram koji dočekujemo daleko je od nabrojanih vrijednosti jer nam radost nije potpuna, ljubav nije iskrena, a zajedništvo je upitno. U Kur’anu je kazano:

إِذْ تُصْعِدُونَ وَلَا تَلْوُۥنَ عَلَىٰٓ أَحَدٍۢ وَٱلرَّسُولُ يَدْعُوكُمْ فِىٓ أُخْرَىٰكُمْ فَأَثَـٰبَكُمْ غَمًّۢا بِغَمٍّۢ لِّكَيْلَا تَحْزَنُوا۟ عَلَىٰ مَا فَاتَكُمْ وَلَا مَآ أَصَـٰبَكُمْ ۗ وَٱللَّهُ خَبِيرٌۢ بِمَا تَعْمَلُونَ ١٥٣

“…Allah vas je kaznio brigom na brigu; da ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo i nije vas zadesilo. A Allah dobro zna ono što radite.” (Ali Imran 153.)
Ima jedna narodna poslovica, kletva: “Dabogda se sam o sebi zabavio.” Bojim se da smo u ovome stanju. “Bavimo” se svjetskim poretkom, državnim problemima, a zaboravili smo porodice i mahale, i naše slabosti. A onda nas snađu brige i zabavimo se o sebi. Allah nas opominje za naše ponašanje, a mi nemarni ostajemo.

Radost nije potpuna jer naša braća i sestre u Palestini, Kini, Siriji, Indiji i drugim državama ne dočekuju bajram slobodni jer trpe represije, agresiju i zločine, a mi osjećamo da smo nemoćni da im pomognemo. Nemoćni smo da pomognemo sebi, svome komšiji, a kamoli nabrojanim. Nikada neće nestati lopova i nečasnih ljudi, zato trebamo da se borimo i budemo još odlučniji za istinu i pravdu. Ne samo dovama i riječima, nego i djelima.

Ljubav nije iskrena jer su materijalizam i interes zavladali svijetom i ljudima, a od ljubavi do mržnje ljudi često prelaze brzinom svjetlosti bez međusobnog razumijevanja, poštovanja uvažavanja ličnosti i empatije. Kako god čovjek ne može pobjeći od svoje smrti, ne može ni od svoje nafake. Kada bi ovo razumijeli puno lakše bi nam bilo, i nikada ne bismo pristali biti robovi ljudima i bojati se ljudi, nego isključivo robovati Bogu.

Naše zajedništvo u pravom smislu te riječi je danas više nego upitno. Porodice su sve više disfunkcionalne i parcijalne, a ako je porodica kao temelj društva i zajednice takva, ni društvo ne može biti ništa bolje.

Svi smo, osim u ibadetu, ovaj Ramazan proveli i u brizi i razmišljanju – šta će biti, hoće li biti, šta ćemo i s kim ćemo jer živimo u vremenu podjela, nesigurnosti i licemjerstva.
Kao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice zabrinut sam i želim javno reći jer o ovoj temi imam pravo govoriti:
Ako su se predstavnici Bošnjaka podijelili u mišljenju, govoru i djelima, i ako samo pišu saopćenja kako bi opravdali svoje postupke i obmanuli narod, mi “moramo” zaštititi i sačuvati taj isti narod. To jedino možemo uraditi odgajanjem naših novih generacija u vjeri i patriotizmu, i obrazovanjem prikladnom vremenu u kojem žive. A ne, kako je primjetno, da mladi uče marifetluke od onih koji svako jutro narodu kojeg predvode zažele dobro jutro, nazivaju selame i smiješe mu se, a uzimaju mu i dušu i dostojanstvo i posljednji dinar.

Ipak, u svemu ovome treba pronaći tračak nade i zrno dobra na kojima se može i mora sistematski, već od ovog bajrama, krenuti putem iscjeljenja, unapređenja i boljitka pojedinca u zajednici i zajednice svih pojedinaca. Mi to svi i trebamo i moramo radi naše djece, naših porodica jer oni su nam emanet važniji od svih drugih.
Bajram mubarek olsun!

Glavni imam
Zehrudin-ef. Hadžić, prof.
1. mart 2025./1. ševval 1446.h.godine

(MIZ Jajce)