U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Cijenjena braćo,
Danas na ovom mubarek skupu, ja u svojstvu vašeg imama, na minberu, a vi u svojstvu džematlija na mjestu gdje svakodnevno padamo na sedždu, stojimo pred Stvoriteljem jednaki, kao složni i svjesni pripadnici džemata i Zajednice. Ne stojimo tu kao članovi neke beživotne institucije, nego kao pripadnici žive zajednice vjernika u Allaha i sljedbenika Poslanika, s.a.v.s.,vezani vjerom, obavezom i odgovornošću pred Stvoriteljem. I nije nas tu dovela slučajnost, materijalni interes niti puki lični izbor; nas je tu dovela ljubav, veza zajedništva i emanet koje nam je u srca usadio Uzvišeni Allah.

U Kur’anu On, Uzvišeni, kaže:
„I On, (Allah) je sjedinio srca njihova. Da si ti uložio sve što na Zemlji ima, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih Allah jeste sjedinio. On je zaista silan i mudar.“ (Al-Anfal: 63)
Allah je, dakle, Onaj koji obrazuje, oblikuje i ujedinjuje zajednicu vjernika. Drugim riječima rečeno, vjernicima su džemat i Zajednica njihov Kader.
Braćo, naša veza sa Zajednicom nije i ne smije biti sušta formalnost, puki ugovor, ili rutinska transakcija. Nije ona ljuštura bez duha, nego vid srodnosti među nama. To je sveta veza, obaveza i emanet, živi odnos među nama kroz koji se vežemo i zajednički gradimo zdrav i krepostan život, sigurnost i svijetlu budućnost za sebe, za naše porodice i djecu, na oba svijeta.
Braćo, Naš Kader je Kader Zajednice. Tako je zapisano. Njezina snaga je naša sigurnost jer Allahova moć i zaštita bdije uz nju.

Za džemat, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Allahova ruka (tj. podrška) je uz džemat.” (Tirmizija). “A ko se izdvoji (iz džemata), izdvojio se u pravcu džehennema.” (Aš-Šavkani).
A šta je džemat nego temeljna forma Zajednice.
Treba li jasniji podsjećaj na blagodati zajedništva u ime Allaha od ovog iz Allahovog pera, Kur’ana:
“Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kad ste bili neprijatelji, pa je On sjedinio srca vaša i postali ste, Njegovom milošću, braća! A bili ste i na ivici paklene jame, pa vas je On od nje spasio.” (Ali-Imran, 103).
Stojeći u jednom safu, rame uz rame, svi mi, dakle, Imam, Zajednica i džematlije, jesmo jedno tijelo.

Upitajmo se, zato: “A ko smo mi, zapravo, jedni drugima? Šta nas vezuje?”
Svako ima svoju ulogu. Svako od nas je šara na ćilimu Zajednice, nit utkana u njezinu osnovu. Imam nije samo službenik u džamiji – on je i džematlija koji dijeli sudbinu svog džemata. Džematlija nije samo posjetilac u džamiji ili donator – on je stub Zajednice. Mi smo saputnici na Allahovom putu – mi smo međusobno “ashabi” u najsmislenijem tonu te riječi.
Razmislimo, braćo: može li ptica letjeti bez krila? Može li imam biti istinski lider i uzor bez podrške džematlija? Mogu li džemat i Medžlis opstati i ispuniti svoju misiju bez aktivnih pripadnika koji ih grade i učvršćuju? – Ne može.
A može li vjernik musliman ostvariti sigurnost u društvu i spas na oba svijeta, bez oslonca na Zajednicu, bez upute, i bez odgovornosti prema smislu Ummeta koji mu Zajednica pruža? – Ne može.
Nas naša časna vjera ne poziva na pasivno članstvo u zajednici. Ona nas poziva na aktivan odnos – jedinstvo utemeljeno na vjeri, povjerenju i uzajamnoj podršci.
“Vjernik je vjerniku poput čvrstog zdanja, jedan ojačava drugog” (Buharija), kaže naš Poslanik. 
Ima li bolje usporedbe da doslika potrebu, značaj i odnose unutar Zajednice?

Naš savršeni uzor i lider, Muhammed, a.s., kod uspostave muslimanske zajednice u Medini, poduzeo je tri ključna koraka:

1. izgradio je džamiju koja će biti centar života Zajednice;

2. uspostavio je jedinstvo Zajednice bratimljenjem Muhadžira i Ensarija; i

3. uredio je odnose unutar i izvan Zajednice Medinskim ugovorom.

Nije li upravo to vizija uspješnog društva: aktivnost u ime Allaha, jedinstvo, i uređeni odnosi?
Pitamo li se i šta nama znači biti dio zajednice? Koja je priroda tog odnosa? Je li džematlija klijent Medžlisa? Donator? Birač na izborima? Svesti Zajednicu na te tehnikalije, značilo bi lišiti je smisla, svježine i blagodati džemata i Ummeta.
Naša Zajednica nije poput države, pa da funkcionira silom zakona. Ona opstaje vjerom, ljubavlju, poštovanjem i iskrenim angažmanom u ime Allaha. Pravila i obaveze postoje, ali one nisu namet ili teret, već put i sredstvo našeg duhovnog rasta.
Ni džemat ne čine jakim propisi i paragrafi, nego srca koja u njemu kucaju. Formalan odnos, dolasci na namaz bez osjećaja i davanja sebe Allahu, učešće i prilozi bez razumijevanja svhe – oduzimaju smisao i berićet pripadnosti Ummetu Muhammedovom, s.a.v.s..

Živimo odnos koji se njeguje i kultivira dugoročno, a ne stvara se u jednom danu. Nije to zbir pojedinačnih sijela, susreta, mevluda, sastanaka, finansijskih transakcija, itd.. To je trajan proces, koliko materijalan toliko i duhovan – zapravo je taj odnos jedno duhovno i društveno saputništvo u vječnost. “Ashabijjet.”
Da bi Zajednica napredovala, imami ne smiju svom džematu biti samo predvodnici namaza, učači ezana i klanjači dženaza, već inspiracija i oslonac. Džematlije ne smiju biti odsutne iz života Zajednice i iz džamije, a niti biti prisutni samo kao pasivni promatrači i naručioci koji sjede po strani i zahtijevaju da im se čuje ezan. Moraju biti aktivni sudionici.
Zato se stalno preslušavajmo:
Da li ja, koji sam imam, činim sve da se moje džematlije osjećaju cijenjeni, saslušani, duhovno obogaćeni i motivirani?
Da li mi, džematlije, prepoznajemo trud i žrtvu našeg imama i Zajednice, te uzvraćamo svesrdnim angažmanom, podrškom i brigom?
Braćo, nemojmo da nam Zajednica bude bezlična institucija. Neka ona bude naš dom, mjesto gdje naša vjera jača, gdje naša djeca pronalaze uputu u uspješan život, i gdje mi svi kročimo Allahovim putem.
Nek vrata džamija uvjek budu otvorena za klanjanje i mevlude, ali i za srca i duše koje traže povezanost i spas. Neka glas mujezina uvijek poziva na namaz, ali i na odgovornost i zajedništvo.
Jer, braćo: džematlija nije tek ime na spisku; džematlija je blago Zajednice i nezamjenjiv sudionik trajne veze u ime Allaha.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam pomogne našu Zajednicu urediti i naše odnose održati do Sudnjega dana po savršenom uzoru na medinsku Zajednicu našeg Sejjida Muhammeda, s.a.v.s.. Amin.

Abdulah ef. Smajić
Sabahuddin ef. Makić

(MIZ Jajce)