Hvala Allahu, dž.š., koji se zaklinje u Kur’anu i kaže:

ن ۚ وَالْقَلَمِ وَمَا يَسْطُرُونَ  “Nun, Tako Mi kalema i onoga što oni pišu,”(El-Kalem, 1)

Salavat izgovaramo na Muhammeda, a.s., koji je sudbinu ljudi obznanio:

عَنْ ابْنِ عَبَّاسٍ قَالَ كُنْتُ خَلْفَ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمًا فَقَالَ: يَا غُلَامُ إِنِّي أُعَلِّمُكَ كَلِمَاتٍ احْفَظْ اللَّهَ يَحْفَظْكَ احْفَظْ اللَّهَ تَجِدْهُ تُجَاهَكَ إِذَا سَأَلْتَ فَاسْأَلْ اللَّهَ وَإِذَا اسْتَعَنْتَ فَاسْتَعِنْ بِاللَّهِ وَاعْلَمْ أَنَّ الْأُمَّةَ لَوْ اجْتَمَعَتْ عَلَى أَنْ يَنْفَعُوكَ بِشَيْءٍ لَمْ يَنْفَعُوكَ إِلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ لَكَ وَلَوْ اجْتَمَعُوا عَلَى أَنْ يَضُرُّوكَ بِشَيْءٍ لَمْ يَضُرُّوكَ إِلَّا بِشَيْءٍقَد كَتَبَهُ اللَّهُ عَلَيْكَ رُفِعَتْ الْأَقْلَامُ وَجَفَّتْ الصُّحُف

“Prenosi se od Abdullaha ibn Abasa: ‘Bio sam jedne prilike iza Vjerovjesnika, pa mi je rekao: ‘O mladiću, naučit ću te nekim rečenicama. Čuvaj Allaha – Allah će tebe čuvati. Čuvaj Allaha – vidjet ćeš da je tvoj Gospodar ispred tebe. Kada moliš – moli samo Allaha. Kada pomoć tražiš – traži je samo od Allaha. Znaj kada bi se svi ljudi sastali da ti donesu neku korist, neće ti donjeti korist izuzev one koju je Allah već odredio. Ako se sastanu da ti naude, neće ti nauditi osim u onoj mjeri u kojoj je Allah dozvolio da se desi. Pera su podignuta i stranice su se osušile’.” (Tirmizi)

Molimo Allaha da pomogne muslimane i sve dobre ljude svijeta, posebno one koji trpe zulum, posebno Palestince. Amin!

Braćo, živimo u vremenu smutnje i izazova koji su izazvani instant informacijama, dezinformacijama, pa i lažima koje se pišu i truju narod. A Allah dž.š., se zaklinje kalemom-perom,  znanjem i istinom koja se prenosi pisanom rječju. Zato smo dužni, ako već pišemo, pisati istinu i samo provjerenu istinu.

Najveća objavljena i napisana istina jeste Kur’an, koji je Allahov govor ispisan u zbirci Mushafu. Drugi dio u uvodu citiranog ajeta “i onoga što oni pišu” odnosi se na meleke i na zapisana ljudska djela, a oni zapisuju i naša dobra i naša loša djela. Najveće mjerilo naše sudbine na Sudnjem danu će biti upravo ono što je zapisano u knjizi djela.

Koliko je bitno šta pišemo i kako pišemo  može se vidjeti i iz primjera rečenice napisane bez interpunkcijiskih znakova:

“Ubiti ne ostaviti živoga.”, koja može da se čita i tumači dvostruko: “Ubiti ne, ostaviti živoga.”, i “Ubiti, ne ostaviti živoga.” Zapisana riječ je trajna, posebno ono što pišemo u javnom online prostoru, a posljedice napisanog, bilo dobrog ili lošeg, su vidljive i na ovome svijetu a kamoli kakvu će težinu imati na drugome svijetu?!

Zašto govorim o ovome? Ima jedna izreka u kojoj se kaže: “Napisana laž je gora od oružja. Metak ubije jedanput, laž ubija svaki dan.” Braćo, živimo u demokratiji bez sankcije i slobodi bez morala. Šta to znači? U današnje vrijeme naši telefoni i tastature su ustvari pero i tinta. Danas svako ima pravo i može da piše šta god želi na društvenim mrežama u javnom prostoru i da komentariše, čak i kad nema provjerene inforamacije, i kad ne poznaje potpunu istinu. Onaj ko je pismen, ko zna da čita i piše ne mora značiti da je učen i pametan, ali isto tako, onaj ko je nepismen, ko ne zna da čita i piše, kao što su to bile naše nane i djedovi, ne mora značiti da nije pametan i mudar. Muhamed, a.s., je bio “ummijj”, “la jakreu ve la jektubu”, لا يقرأ و لا يكتب , nije znao da čita i piše, a bio je najučeniji čovjek. Bio je miskin, nije imao ni kuće ni imetka لا سكن له و لا مال له , la sekene lehu ve la male lehu, a bio je najbogatiji u duši.

Mi danas imamo pismene džahile – neznalice koje su slava, vlast ili imetak učinili slijepim. Braćo, moramo se čuvati od pisanja i iznošenja stavova o onome o čemu ne znamo potpunu provjerenu istinu. Moramo se čuvati od komentarisanja i vrijeđanja drugih, posebno u javnom i online prostoru jer, osim što Allah sve zna, i drugi ljudi svjedoče onome što od nas čuju ili pročitaju.

Zašto je čast pera i tinte muslimanima sveta?

U jednoj predaji koja se pripisuje Hasanu Basriji se kaže: “Na Sudnjem danu mjerit će se tinta učenjaka i krv šehida”, kojim se hoće kazati koja je vrijednost pisati istinu o vjeri i moralu.

Braćo, večeras sa akšamom nastupa mjesec Ramazan, mjesec posta i Kur’ana. Kur’an je Allahova riječ zapisana kalemom i tintom. Provedimo mjesec Ramazan čitajući, slušajući i učeći Kur’an, samu istinu, čisti tewhid koji će nas spriječiti da pišemo neistine i laži. Ramazan je također i mjesec oprosta kada naši grijesi prestaju biti pisani. Allah dž.š., nam iz svoje milosti oprašta, a to se i zabilježi, što je više od samog oprosta.

Slušajmo istinu, govorimo istinu, pišimo istinu, a kad nismo sigurni, ne slušajmo, ne govorimo i ne pišimo ono što ne znamo jer naša djela i naše riječi naši su svjedoci, a mi odlučujemo hoće li svjedočiti za nas ili protiv nas.

U svemu onome što radimo nikada nismo sami. Sa nama su naša čast, poštenje, dostojanstvo, odricanje i vjera.  Ako nas napusti čast onda izgubimo ljudskost. Ako nas napusti poštenje onda izgubimo dušu. Ako nas napusti dostojanstvo onda izgubimo ponos. Ako nas napusti žrtvovanje onda izgubimo srce. Ako nas napusti vjera onda izgubimo i ovaj i onaj svijet. Gospodaru sačuvaj nas u dini imanu i islamu. Amin!

Glavni imam Medžlisa IZ-e Jajce

Zehrudin-ef. Hadžić, prof.

28.02.2025., 29. ša’aban 1446.h

(MIZ Jajce)