Hvala Allahu, dž.š., Koji Zna ono što javno činimo i ono što kriju naše grudi. Izgovaramo salavat na Muhammeda, a.s., koji je najbolji primjer muslimanima.
Braćo uputimo dovu Allahu, dž.š., za pomoć muslimanima i svim dobrim ljudima na svijetu, posebno za muslimane Palestine. Amin!

Gospodar kaže u Kur’anu:
“On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite”. (El-En’am, 3.)

وَهُوَ اللَّهُ فِي السَّمَاوَاتِ وَفِي الْأَرْضِ ۖ يَعْلَمُ سِرَّكُمْ وَجَهْرَكُمْ وَيَعْلَمُ مَا تَكْسِبُونَ

Braćo, zastupljenost suštine i forme definiše naše živote i nas na ovome svijetu, a posebno određuje naše mjesto na onome svijetu. Zašto? Zato što ovdje možemo sakriti i prevariti ljude i biti munafici – ne daj Bože, međutim, ne možemo prevariti Allaha, dž.š., a na onome svijetu naše će tijelo govoriti i svjedočiti za ili protiv nas.

Suština je osnovno svojstvo nekog bića, neke pojave ili nečeg što postoji, a forma je vanjština, kalup ili izvedba u pojavnom svijetu.

Gospodar nas upozorava:
“O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?”
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ

Nije rečeno “o nevjernici”, nego “o vjernici”. Allah upozorava da će biti vjernika koji će padati na sedždu, ali će lagati i činiti nepravdu drugima, a radi ovosvjetskih interesa.

Braćo, vjernici su stvoreni radi ibadeta.

Riječ ibadet ima svoja dva značenja. Prvo je obožavanje Allaha, dž. š., tj. bilo koji oblik direktnog obraćanja Allahu: namaz, učenje Kur’ana, spominjanje Allaha – zikr, dova, itd. Drugo je robovanje Allahu, dž. š., tj. sve što radimo da radimo sa spomenom imena Allaha, bismilom. Vjernik je svim svojim bićem u svakome momentu u ibadetu.
Ako ovako posmatramo stvari logično je da se pitamo u čemu je onda problem pa i pored stalnog ibadeta imamo ovakvo stanje?
Nikada se muslimani, a mi Bošnjaci to znamo, ne mogu pobijediti ratom jer su hrabri i srčani u borbi, ali zato se mogu poraziti prihvatanjem vrijednosti sistema “modernog” načina života jer nije više u svijetu poredak vrijednosti po vjeri, časti i domovini nego po kapitalu, interesu i prestižu.

Zašto je bitan odnos između forme i suštine u našim životima? Zato što je to odnos između teorije i prakse, između profesije i misije, između duše i tijela, to je usklađivanje unutrašnjeg i vanjskog, to je gledanje sebe u ogledalu.
Forma vjere je u islamskim šartima: namazu, postu, zekatu i hadžu, dok je suština u imanskim šartima: vjerovanju u Allaha, meleke, kitabe, poslanike, Sudnji dan i kader. Vrhunac ili sklad forme i suštine vjere je u ihsanu/robovanju Allahu kao da ga vidimo jer je gledanje u Allaha najveća nagrada na Ahiretu.

Primjer: Da bi ispunili zadatak kur’anskog imperativa “Uči”, to bi značilo i učiti Kur’an i postupati po Kur’anu. Jedan je Hafiz kazao: “Kada sam naučio Kur’an napamet svi su me hvalili, a kada sam počeo živjeti Kur’an stavili su me u zatvor.” Danas imamo razne manifeste učenja Kur’ana, učenja ilahija, predavanja, pa i takmičenja. Sva ta okupljanja govore o kur’anskim ajetima, pobožnim stihovima, nadahnutim vazovima, i ljudi hrle u grupama na takve manifeste. Međutim, to je ona, gore spomenuta, forma, teorija i govor. Naše pravo stanje i realna slika su djela koja su pokazatelj forme, ali i suštine u našim životima. Ako pogledamo u naša djela, iskreno preispitujući svoje nijete, naći ćemo zabrinjavajuće stanje.

Vjeru smo sveli na rituale bez duše, državu na domovinu bez sistema, a narod na interesne stranačke skupine bez kolektiviteta. Brak je postao dogovor bez ljubavi i poštovanja, a porodice zajednice bez samilosti i bereketa.

Braćo, da bi izbjegli teže posljedice ovog vremena za nas i naše porodice moramo se očistiti od božanstava današnjice i vratiti suštini svoga postojanja, vratiti se Gospodaru. Osim propisanih islamskih obaveza, trudimo se da više učimo Kur’an za svoje duše, zikr za svoje srce, dove za svoje porodice i našu zajednicu. Sačuvajmo svoje mentalno zdravlje zdravim načinom života i zdravim navikama. Čitajmo kako bi razvijali i sačuvali naš razum u svijetu velikih izazova i iskušenja. Naš emanet su naši životi, vjera, porodica, imetak i čast. Uradimo šta je do nas i prepustimo se Allahu.

“On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!”
هُوَ الْأَوَّلُ وَالْآخِرُ وَالظَّاهِرُ وَالْبَاطِنُ ۖ وَهُوَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

”Gospodaru naš, pokaži nam istinu istinom i počasti nas da je slijedimo, i pokaži nam laž kakva jeste i počasti nas da je izbjegnemo.”
Amin!

Jajce, 3.1.2025./3.redžeb 1446.
Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa IZ-e Jajce

(MIZ Jajce)