“Ljudi će odgovarati Bogu za svoja ubjeđenja i uvjerenja.” – tematska hutba glavnog imama MIZ Jajce, Zehrudin-ef. Hadžića

“Ljudi će odgovarati Bogu za svoja ubjeđenja i uvjerenja.” – tematska hutba glavnog imama MIZ Jajce, Zehrudin-ef. Hadžića

Ljudi će odgovarati Bogu za svoja ubjeđenja i uvjerenja.

Hvala dragom Bogu na ni’metima Ramazana, salavat izgovarajamo na Muhameda, a.s.,
svakodnevno, a posebno u mjesecu ramazanu.

“Djela se kod Boga mjere prema namjeri, a kod ljudi cijene prema završnici.”

Braćo,
Odgovarat ćemo pred Bogom za naše namjere, naše riječi i naša djela.
Prema riječima Muhammeda, a.s., djela se mjere prema namjeri i svako će dobiti ono šta
je nanijetio, i ovdje, a posebno na onome svijetu. Ljudi, ipak, očekaju rezultat i produkt još
na ovome svijetu i ako je uspjeh na kraju djela ljudi su zahvalni, a ako nije onda ljudi
kritikuju bez obzira na uloženi trud i rad. Ali zato Bog dragi nagrađuje i trud i rad, i
završnicu i produkt.

Međutim, postoji još nešto za šta će čovjek odgovarati pred Bogom, pa ili će biti nagrađen
ili će biti kažnjen, zavisno od ispravnosti, a to je njegovo ubjeđenje u koje je uvjeren.
Zapravo, čovjek svoje misli formira na osnovu onoga o čemu razmišlja i šta ga okupira.
Dva su izvora formiranja čovjekovih misli: unutarnji i vanjski. Unutarnji izvor je ustvari
čovjekov nefs, ono čemu njegova duša stremi, čovjekov prohtjev u njegovoj prirodi kako
je stvoren. Vanjski izvor je ambijent, okruženje u kojem se kreće, s kime se druži i šta mu
je svakodnevnica. Pa ako se druži sa dobročiniteljima , i sam je takav, a ako se druži sa                                                              pokvarenjacima, i sam je takav. Zato se kaže da je čovjek vjere svoga prijatelja. A između
ova dva izvora je međuizvor – lijepe misli od meleka ili čak šejtanove vesvese. To je put
formiranja misli koje definišu čovjekovu namjeru – nijet. Čovjekove misli formiraju njegov
svijet. U konačnici čovjek misli, kaže i radi ono u šta je ubjeđen i uvjeren. Uvjerenje može
biti zasnovano na izravnim ili posrednim spoznajama i činjenicama ili samo na vjerovanju
da su prihvaćene postavke tačne i ispravne. Vjerovanje koje je bez uvjerenja i dokaza je
zasnovano na povjerenju. Ili je čak nasljeđeno bez provjere ili spoznaje što je opasnost za
čovjeka jer su “taklid”, slijepo oponašanje, ponavljanje, imitiranje, slijeđenje bez
uključivanja razuma i bez dokaza.

U jednoj predaji spominje se da je poznati mufessir Sejid Qutb dok je bio u zatvoru
ponuđen da se odrekne svojih ubjeđenja koja su bila napisana u njegovoj knjizi “Znakovi
na putu”, i ako to uradi da će dobiti slobodu, a ako ne uradi da će biti ubijen. Parafrazirano,
odgovorio je: “Ako je meni suđeno da umrem to će biti i ako se odreknem svoje knjige ili
ne odreknem”, i nije se odrekao, ubijen je zbog svojih uvjerenja na istini i pravdi. Danas
su mnogi ljudi uvjereni i ubjeđeni u mnoge teorije, pokrete, stranke, ljude i brane ih svojom
čašću, svojom porodicom, svojim riječima-verbalno i svojim djelima-praktično, pa čak i
svojim životom, često ne provjeravajući utemeljenost, ispravnost, iskrenost i
dobronamjernost istih. Mnogi znaju da njihova uvjerenja nisu ispravna, ali svako jutro zbog
straha za sebe i svoje porodice, život i karijeru ubjeđuju sebe da su na ispravnom putu.
Odgovrati ćemo Bogu za naša uvjerenja i ubjeđenja.

Braćo,
Tri su dragocjene tekućine: tinta, znoj i krv. Bez njih ne može opstati nijedan narod, niti
država. Bez tinte učenjaka, mislilaca, državnika i alima nema uređenja sistema. Jedni
govore o poretku, a drugi o moralnim vrijednostima tog poretka, jer nijedan poredak ne
može opstati na nemoralnosti i nepravdi. Bez “halal znoja” nema održivosti i razvoja, jer
sve što je stečeno na haram način ne može izdobriti. I bez odlučnosti da se brani domovina
od dušmana pa čak i krvlju, nema sigurnosti za njene građane. Ako se ne poštuju ove tri
spomenute vrijednosti ljudi žive u konstantnom strahu od drugih ali i od samih sebe. Kako
je kazao El-Gazali u knjizi “Savjeti vlastima”: “Vejra ovisi o vladaru, vladar ovisi o vojsci,
vojska ovisi o novcu, novac ovisi o napretku zemlje, a napredak zemlje ovisi o pravednom
odnosu prema Božjim stvorenjima.” Pravednost je Božja naredba!

Braćo,
Ramazan je vrijeme odluke. Ramazan je vrijeme preispitivanja naših riječi, naših djela,                                                                      naših namjera, i u konačnici naših uvjerenja i ubjeđenja.                                                                                                                           Da li je ono što pričamo, radimo i po čemu živimo ispravno?
Da li je zadovoljan naš Gospodar s time? Da li svojim riječima i postupcima nekome
činimo nepravdu ili uzimamo nečije pravo-hak? Da li smo pravedni i iskreni?

Braćo,
U životu na ovome svijetu sve se vrati čovjeku, a kako će tek na onome?! Zato trebamo
paziti kako se ponašamo. Vrhunac današnje borbe za pravdu, istinu, obespravljene i
potlačene su verbalna saopćenja i “ilham” predavanja. Mnogo je onih kojima je žao, a malo
je onih kojima je uistinu stalo. Mnogo je onih koji saosjećaju pisanjem saopćenja i
slušanjem predavanja o pravdi i istini. Pun ih je digitalni svijet, sale i džamije, ali malo je
onih koji na nepravdu i laž ustanu i odgovore. Na prste ruke mogu se pobrojati. Ne budimo
od takvih, budimo iskreni, budimo pravedni i oprostimo ljudima. Pazimo s kime se družimo
jer od toga zavise naša ubjeđenja i uvjerenja.

Allah dž. š., je u Kur’anu kazao: “… a Njemu se molite sa strahom i nadom, milost Allahova
je doista blizu onih koji dobra djela čine.” Amin!

Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce
22.03.2024./12. Ramazan 1445 h.g.

(MIZ Jajce)

Medžlis islamske zajednice Jajce ©2024

Web realizacija: Sandro Nuhanović