Kupola je metafora neba, mjesto susreta ovoga i onoga svijeta. Iz tog razloga u središtu kupole je ispisan 35. ajet sure al-Nur, koji počinje riječima: „Allah je svjetlost nebesa i Zemlje“. Tekst je napisan krupnim sulus pismom, slijedeći tradiciju drugih džamija koje su građene u Bosni i Hercegovini, ali i u drugdje poput sultan Ahmedove – Plave džamije u Istanbulu. Poruka spomenutog ajeta bila je inspiracija najznačajnijim misliocima islamskog svijeta koji su joj posvetili komentare i traktate, kao što je Ibn Sina, al-Gazali, Fahruddin Razi, Ibn Arebi, Rumi, Ibn Kajjim al-Džavzijje i drugi. Oko ajeta se nalazi floralna ornamentika, koja svojim stilom priziva klasične osmanske džamije, ali također upućuje na Kur’anske riječi Allaha dž.š.: „Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke.
Kaligrafija Ispod kupole na osam odjeljaka je krupnim sulus pismom ispisano osam imena, i to tako da je desno od mihraba božije ime Allah dž.š., a lijevo od mihraba ime časnog poslanika Muhameda a.s. Osim ova dva imena u bosanskim džamijama skoro uvijek su bila ispisana imena četvorice pravovjernih halifa: Ebu Bekra r.a., Osmana r.a., Omera r.a. i Alije r.a. Iz poštovanja prema Poslaniku a.s. i njegovoj porodici u bosanskim džamija se nisu izostavljala imena njegova dva unuka hazreti Hasana i hazreti Huseina, koji su ovdje napisani na sjeverozapadnom zidu. Ovo je svakako dokaz privrženosti Bošnjaka prema Ehli-bejtu. U sjećanje na prvog mujezina na zidu mahfila je talik pismom napisano: O hazreti Bilal Habeši!
Kaligrafski tekst iznad prozora džamije pomno je odabran i u neposrednoj je povezanosti s džamijom koja nosi ime po ženi. Riječ je o kur’anskim ajetima posvećenim jedinoj ženi koja se imenom spominje u Kur’anu, hazreti Merjemi, majci Isa a.s. Ljubav prema hazreti Merjemi duboko je ukorijenjena u tradiciju Bošnjaka koji su svojim kćerkama generacijama nadijevali imena: Merjema, Mejrema, Mejra, Merima, Mejruša. Akademik prof. Rusmir Mahmtućehajić divno zapaža da U postojećim znanjima o Gospi Merjemi preovladava shvatanje da je ona prvenstveno lik svete predaje kršćana. To je shvatanje krivo, jer odnos prema Djevi Merjemi i njenome sinu prožima ukupnost muslimanskog svetog predanja. Ona je primjer istinske vjernice, predane Allahu dž.š.
Boja prostirki sažima u sebi dvije poruke. Prije svega to je boja Kotromanića, bosanskih kraljeva, jer Jajce je prijestolnica Bosne i kraljevski grad. S druge strane, boja prostirke je boja Plive, koja na ovaj način simbolično umiva unutrašnjost džamije. Boja prostirke je istovremeno metafora dženetskih rijeka što se spominju u Kur’anu. Središnji prostor ukrašen je biljnim motivima u formi kruga i nalazi se ispod same kupole, te je u direktnoj korelaciji s motivima u kupoli, podsjećajući nas da je ovaj svijet samo odbljesak vječnog svijeta.
Dr. Haris Dervišević
(MIZ Jajce)