Piše: Alema Halimović-Junuz

Čovjek je stvoren kao društveno biće. To podrazumijeva da svaka izolacija čovjeka od ostatka društva nije prirodna i nanosi mu štetu. Neophodan faktor za život svakog čovjeka je društvo. Čak i kad se pojedinac odvoji od društva fizički, društvo ipak utječe na njega kroz kulturu. Čak i oni koji ne žele da prihvate kulturu zajednice u kojoj žive, ipak, preuzimaju neku kulturu, a to je globalna kultura. Globalna kultura je ono od čega trebamo da se čuvamo. To je kultura koja je ,,svačija”. Ptihvatanjem te kulture čovjek gubi svoj kulturološki identitet. Tragom navedenog uočavamo da je utjecaj društva neminovan, a mi smo ti koji biramo kakav će taj utjecaj biti.

,,Reci mi ko su ti prijatelji i ja ću ti reći ko si ti”- su riječi koje nam trebaju biti smjernica. Ljudi očajnički pokušavaju da se predstave drugim ljudima izričući o sebi hvalospjeve, težeći da nekim sitnim uspjesima postanu poštovani i ugledni u društvu. Istina je zapravo, da najviše upoznamo osobu gledanjem, a ne slušanjem. Ljudi kojima smo okruženi određuju nas i naš karakter. Naša interesovanja određuju našu profesiju. Naš stav određuje naše mjesto u društvu. Sve navedeno je nešto što govori sama pojava.

Važnost kretanja u dobrom društvu se ogleda i u riječima Poslanika a.s., koji kaže: ,,Čovjek je na vjeri svoga druga. Zato neka svako pazi s kim se druži.”
Dobro društvo je rijetkost i velika blagodat u današnjem vremenu. Kada čovjek nađe takve ljude, treba da ih čuva i da iskoristi tu blagodat kroz činjenje i promicanje dobra. Od pojedinca kreće promijena, ali velike pobjede se postižu u zajednici. U islamu nas džemat uči zajedništvu i njegovoj važnosti. Snaga se dobija u udruženom nastupu sa vjernicima što svakog pojedinca čini dijelom zajednice koja u takvim okolnostima biva jaka i snažna, spremna da odgovori životnim potrebama. Što je više jakih ljudi u zajednici to ona postaje snažnija, organiziranija, sa punim autoritetom i pozitivnim signalom kojeg ljudi prepoznaju kao svijetlu tačku sigurnosti, zaštite, napretka i opstanka. Kada tako snažna zajednica čini i poziva na dobro, nije moguće da je nadvlada zlo. Međutim, ako zajednica bude slabašna, ako njen sastav čine dobri ali plašljivi ili, pak, hrabri ali loši, takva zajednica postaje opasnost za društvo. Ne zaboravimo, da svako od nas predstavlja našu zajednicu. Na nama je da odlučimo da li ćemo biti hrabri dobročinitelji koji će učiniti našu zajednicu izvorom društvenog napretka ili slabašni pojedinci pa naše dobro neće biti dovoljno jako da zablista i nadvlada tamu, ili ćemo, pak, biti jaki ali destruktivni, pa ćemo kao takvi postati uzrokom prevage zla. Recept za postizanje ovog prvog je, zapravo, jednostavan:

,,Pazite na svoje misli, one postaju riječi. Pazite na svoje riječi, one postaju djela. Pazite na svoja djela, ona postaju navike. Pazite na svoje navike, one postaju karakter.
Pazite na svoj karakter, on postaje vaša sudbina.”

( MIZ JAJCE)