Tematsku hutbu za nivo Muftijstva Travničkog napisao je: Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce.

Zahvalni smo Allahu, dž. š., izgovaramo salavat na poslanika Muhammeda, a.s., i učimo dove za mazlume svijeta.

Draga braćo,
proljeće je period kada se budi sve oko nas. Dolaskom proljeća Allah, dž.š., oživljava zamrlu zemlju, daje da raznovrsno bilje izraste ponovo, da zaživi.
„On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina“ (Er-Rum 19. ajet)
Oživljavanje prirode u proljeće je skup intenzivnih promjena i kretanja, a u svakom pokretu je bereket.
“U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara, a u neplodnom tek s mukom. Eto tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.(Al-A’raf 58. ajet)

Godišnja doba su nam dar od Allaha i u svakom od njih mi imamo poruku i trebamo uzeti pouku. Proljeće je čovječanstvu poseban poklon i dokaz Allahove moći i milosti prema čovjeku. Dokaz je povezanosti čovjeka i zemlje i dokaz vjere u Allaha i oslanjanje na Njegovu odredbu. Kroz proljeće nam Allah oku vidljivim znakovima pokazuje kako zemlja oživljava. Proljeće nam najbolje pokazuje kako Allah svim ljudima daje priliku da se uvjere u Njegovo postojanje. Svrha čovjekova života je veličanje Allaha dž.š., dok je svrha zemlje davanje plodova važnih za egzistenciju i u ovome se očituje prirodni zakon opstanka. Čovjek sa vjerom sije, sadi i vjeruje u Allaha i Njegovu opskrbu. A opskrba i nafaka koju nam je Allah odredio ne se može promjeniti, umanjiti niti uvećati. Ustvari, uvećati se može bereket našom, prije svega, zahvalom na svemu što nam Allah daje i ne daje, našim radom, dobročinstvom, ibadetima i dovama.

Milost buđenja koje Allah daje u proljeće je i znak čovjeku koliko se treba vratiti prirodi i prirodnim zakonima koji su uvijek koristili čovjeku jer život koji danas živimo često nam oduzima moć opažanja i spoznaje Allahovih dž.š. milosti oko nas – najviše onih veoma malih, a izuzetno značajnih. Ono malo, sitno sjeme koje spuštamo u zemlju, a iz kojeg se rađa novi život koji daje plodove zemlje kao nagradu za naš trud, rad i vjeru u Allaha postaje halal hrana ljudima i životinjama i svemu stvorenom.

Ove godine dva su proljeća u isto doba: proljeće koje oživljava bilje i rastinje, i proljeće koje oživljava duše vjerničke – Ramazan. Oba proljeća iniciraju i pozivaju čovjeka na pokret, kretanje i rad. I priroda i duša traže svoje pravo – zemlja da je se sije i obrađuje, a onda po zasluzi, čovjeka svojim plodovima nagrađuje, a duša saburom vjerničkim i postom ramazanskim čovjeka osnažuje i ozdravljuje. Postoji izreka u kojoj se kaže:“Zemlja je onoga ko je sije.” Mi Bosanci i Hercegovci svjedoci smo i da je domovina zemlja onoga ko je čuva i izgrađuje, ko je voli i obrađuje. Jedan od dokaza patriotizma je i naš odnos prema zemlji koju domovinom zovemo, odnosno ekološka svijest i poljoprivredna savjest, te pažnja prema svakom pedlju naše domovine. Svjedoci smo da su naši preci pošteno izdržavali svoje porodice i gradili i jačali domovinu baveći se zemljoradnjom i stočarstvom.

Ove godine i u ovom vremenu naša domovina, okruženje i cijeli svijet je u trenutnoj krizi ili krizu tek očekuje. Rat Rusije, prvog svjetskog izvoznika pšenice i Ukrajine, petog svjetskog izvoznika pšenice uznemirio je i zabrinuo cijeli svijet. A stanje vjernika treba biti dobro i uvijek je dobro – kad je dobro da se zahvali, a kad nije da se strpi.
Arapska riječ rebi’a znači proljeće, ali znači i proljetnu kišu posredstvom koje Allah daje da zamiriše cvijeće, probehara drveće i rastu plodovi. Vjerujući u ovu spoznaju i posjedujući informaciju sa tržišta robe koje ove godine očekuje nestašicu prehrambenih proizvoda i visoke cijene, dodatan je motiv i razlog da se posije sve što se može posijati, jer vjernik uvijek treba biti strpljiv, oprezan i spreman.

Svakako, da bi vrijedni ljudi sijali, sadili i sebi i domovini doprinijeli, naši izabrani predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti treba da se pobrinu da bude dovoljno sjemena, da cijena goriva bude prihvatljiva, da se potiču, očuvaju i zaštite domaći proizvođači i proizvodi i da se obezbjedi prihvatljiv plasman domaćih proizvoda. Zapravo, samo da svako radi svoj posao.

Proljeće nam je dato da se radom na zemlji podsjetimo da smo i sami stvoreni od zemlje i da kao što obrađujemo zemlju trebamo misliti i na proljeće u našoj duši. Ramazan je proljeće za naše duše jer svako učinjeno dobro djelo čovjeka se nagrađuje od deset do sedam stotina puta više, osim posta u ramazanu. Allah, dž.š,. kaže: “Osim posta, jer Ja za njega posebno nagrađujem. Postač ostavlja svoju strast i jelo u ime Mene.” Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i kada dođe pred svoga Gospodara Allaha, dž.š.” (Buharija i Muslim)

Spomenuli smo nekoliko bitnih tema za promišljanje i akciju – proljeće, ramazan kriza. Šta nam je činiti? Zalagati se i raditi i nadati se da će toplina proljeća duše obasjati sjeme koje posijemo, ali i da će se vjera u našim srcima pojaviti kao plod u svom najljepšem obliku.
Imam Ahmed bilježi predaju, da je Ebu Derda, r.a., jedan dan sadio biljku u Damasku pa ga je neki čovjek upitao:”Zašto sadiš ovu biljku? Ti si star čovjek, a ova biljka će dati plod tek nakon nekoliko godina?” Ebu Derda, r.a., mu odgovori:”Ja ću imati nagradu za sve one koji će imati koristi od ove biljke.”

Braćo, sve što posijemo u našu bosansku zemlju u proljeće i što posijemo u naše duše u Ramazanu, naći ćemo plod, ako Bog da na ovome, ali i na onome svijetu, jer svi znamo narodnu izreku:”Ono što posiješ, to ćeš i požnjeti.”

Molim Allaha dž.š. da ramazan učini proljećem naše duše, a Kur’an proljećem našeg srca, i da se plodovima našeg rada okoristimo i na ovom i budućem svijetu.
Amin!

( MIZ Jajce)