Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Svima u Jajcu je, manje-više, poznat. Prolaznicima pjeva dan-noć, priča sam sa sobom, a prepušten je ulici i drugima. Spava u mezarima harema džamije Esme sultanije s mrtvima i ispred džamije na sofama.

Svaku pjesmu i ilahiju koju zapjeva, cijelu je, u detalje otpjeva. Priča o njemu je ista kao i prošle godine. Jedno vrijeme je spavao u Ibrahim-begovoj džamiji, koja iole ima uslove za prenoćište, međutim, sada “smiraj” pronalazi u blizini džamije Esme sultanije.

Sve nadležne institucije pričaju istu priču i prebacuju odgovornost jedni na druge. Čekaju odobrenje za njegovo “kantonalno” liječenje, i tako prođe više od pola godine. Za to vrijeme džamija “brine” o njemu.

Nabavili smo mu bili i vreću za spavanje, ali on je poklonio drugome.

Kaže mi: “Moram i ja zaraditi sevap”.

Apel za naše nadležne institucije koje su obavezne, ali i mimo profesije i papirologije, da urade nešto za sebe, iz ljudskosti i empatije, da se pobrinu za našeg Kliku i dok čeka svoje liječenje da mu nađu alternativni smještaj u Jajcu.

Bez obzira na to što je drugačiji, on to zaslužuje.

(MIZ Jajce)