Tematska hutba glavnog imama MIZ Jajce, prof. Zehrudina ef. Hadžića:

-Realnost ovoga svijeta je da postoje kategorije ljudi o koje se čovjek može osevapiti ili ogriješiti. Naravno, ništa nije slučajno i bez razloga, jer Božje određenje je ponekad neshvatljivo našem ograničenom ljudskom (raz)umu. Možemo postići dobro djelo ako ih pomognemo, ili u najmanju ruku s njima lijepo postupimo. Možemo zaraditi grijeh ako ih odbijemo na grub način, kako to kaže Kur’an: “Zato siroče ne ucvili a na prosjaka ne podvikni.” (Ad-Duha: 8., 9) Ili, možemo se još više ogriješiti ako im uskratimo njihovo pravo, kako to kaže Kur’an: “I oni u čijim imecima bude određen dio (pravo) za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.” (Al-Ma’arig: 24., 25)

Dragi Bog naziva dobročiniteljima one koji od imetka, iako im je drag, daju, između ostalih, i siročadima, i prosjacima. Dobro djelo od kojega imaju korist potrebni na ovome svijetu i oni koji udjeljuju imati će korist na onome svijetu, jeste udijeliti od svoga imetka. Čovjeku uistinu pripada samo ono što udjeli drugima. Također, davanje potrebitima štiti nas od nedaća i iskušenja na ovome svijetu.

Riječi su poslanika Muhameda, a. s.: “Želiš li da ti srce bude blago i da ostvariš svoje želje? Budi milostiv prema siročetu, pomiluj ga po glavi i nahrani onim čime se ti hraniš: srce će ti biti blago i svaka će ti se želja ispuniti.” (Hadis bilježi Bejheki)

Posebna potreba ovovremenog čovjeka jest naći smiraj, unutarnji mir. Naravno, muslimani znaju da učenje Kur’ana smirujuće djeluje na čovjeka. Međutim, također udjeljivanje u ime Boga potrebnima, a posebno jetimima prema riječima Poslanika, a. s., čovjeka čini spokojnim i zadovoljnim.

Siroče je dijete koje je ostalo bez jednog ili oba roditelja. U većini slučajeva se misli na dijete bez oca, ali u praktičnom smislu riječi pravo siroče je dijete bez majke. I naš voljeni poslanik Muhammed, s. a. v. s., bio je siroče! “Neka se u svojim iskušenjima, muslimani tješe mojim patnjama”, govorio je poslanik Muhammed, a. s.

Kakav je naš odnos prema jetimima i kako se jetimska sudbina percipira u svijesti muslimana? Zaboravljamo na islamske izvore koji nas opominju da su jetimi blagodat nama i našoj porodici. Lijep odnos prema jetimima, kada ih samo pomilujemo ili obradujemo lijepom gestom i materijalnom pomoći, ubrajaju se u nepresušna dobra djela. U životu učimo iz konketnih primjera, a vrlo lijep primjer ostavio je iza sebe sekretar Medžlisa Islamske zajednice u Jajcu r. Ismet, koji je preselio, da mu se Allah smiluje. Redovno je pomagao siročadima a sa prosjacima je ostajao dugo na ulici razgovarajući sa njima. Često je, umjesto njih, lično, plaćao njihove komunalne račune.

Društveno-institucionalni odnos prema jetimima definiran je zakonskim pravima koja se odnose na te kategorije. Prava djece šehida, tj. prava jetima su definirana zakonom. Međutim, vasijet šehida nama, između ostalog, odnosi se i na čuvanje njihovih porodica posebno jetima i njihova imetka.

Brigu o čuvanju i unapređenju jetimskog imetka sadržano je i u kur’anskom kazivanju: “…A što se onog zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje” (Al-Kahf: 82) Ne samo da jetimima treba dati i osigurati njihovo pravo nego je sa stanovišta socijalne pravde i zaštite njihova imetka od otuđenja i malverzacija, društvena obaveza sačuvati i unaprijediti njihov imetak.

Kada je u pitanju sve izraženija pojava prosjačenja, važno je podsjetiti, da postoji više oblika prosjačenja: a) Porodično prosjačenje, kada roditelji podstiču, ohrabruju djecu u prosjačenju, ili prisiljavaju djecu da zajedno s roditeljima ili pojedinačno prose.  b) Spontano dječje prosjačenje djece koja su napuštena od roditelja ili su prepuštena sama sebi. c) Pojedinačno ili organizovano prosjačenje u kojem mogu sudjelovati djeca ali i odrasle osobe.

Edukacija, školovanje, rad sa roditeljima i djecom najbolji su načini sprečavanja pojave prosjačenja. Mogućnost udruživanja škola, vjerskih zajednica, centara za socijalni rad i udruženja u projektima takve vrste su put borbe protiv organizovanog prosjačenja.

Potrebno je podsjetiti na opće islamsko stanovište o stjecanju imetka: Obaveza sposobnih je da rade, a izbjegavanje rada je haram. Prosjačenje srozava ljudsku čast i dostojanstvo. Siromasima, nevoljnicima kojih će biti u svakom vremenu dužni smo pomagati prije nego što pruže ruke u znak prosjačenja.

(MIZ Jajce)