Iz tematske hutbe glavnog imama Medžlisa IZ- e Jajce prof. Zehrudina ef. Hadžića:

-Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine na području Medžlisa IZ-e Jajce (Jajce, Jezero i Šipovo) “živi” oko 15.000 Bošnjaka. “Pravi popis” stanovništva je bio za lokalne izbore prošle godine, o kojem većina zna, iako i po tom “popisu” krvnih zrnca, mimo onih koji su registrovani ovdje i onih koji su registrovani van Bosne i Hercegovine, fali određeni broj Bošnjaka kojih nema ni ovdje ni tamo.

Ove godine u mektebe na području Medžlisa IZ-e Jajce upisano je nešto više od 700 mekteblija, naše djece. Od toga nešto malo više od pola, oko 60 posto je redovno u mektebu.

Većina roditelja nemaju “vlast” nad svojom djecom, djeca su nam neposlušna. U većini mjesta je od 50 do 80 neoženjenih mladića, od 20 do 50 neudatih djevojaka. Prošle godine je bilo 48 sklopljenih brakova Bošnjaka u općini, od toga 36 šerijatskih, ukupno 75 svih. Bilo je 14 razvoda i preko stotinu intervencija zbog nasilja u porodici izazvano konzumiranjem alkohola, droge i tome slično.

Mnogi omladinci žive u vanbračnim i nedozvoljenim vezama, samo mali broj se žene i udaju. Nemali broj je “nesretnih brakova”. Većina porodica su tročlane, mali broj porodica je s pet ili više članova. Prošle godine je umrlo 210 Bošnjaka i Bošnjakinja na području Medžlisa Jajce, a rođeno oko devedesetero (90) bošnjačke djece od ukupno 141 novorođenih.

Mnoge porodice napuštaju svoja mjesta i odlaze van Jajca i van Bosne i Hercegovine. Ljudi odlaze zbog ugodnijeg života, zbog nepravde, zbog planiranja budućnosti svoje djece jer ne vide perspektivu za svoju djecu ovdje. Naravno, lakše je bježati iz naše teške realnosti, ne prihvatiti probleme, ne rješavati ih, utopiti se u masu, nego odgajati, obrazovati i boriti se protiv devijacija i nemorala.

Da li mi doista mislimo da ako većina prihvata i radi nešto da je to mjerilo ispravnosti postupaka naše djece i nas? Nikada nešto što je nemoralno ne može postati moralno zato što ga većina radi ili odobrava i prešućuje, i zato što to donosi lagodniji život. Sve to donosi kratkotrajnu sreću i vječnu nesreću.

Kažu pa šta vi hoćete, zar nije uzrok svake krize moralna kriza, a to je vaš zadatak, da učite djecu u mektebu da budu moralna?

Jeste, ali mi ih učimo u mektebu dva-tri sata sedmično i mekteb je dobrovoljan, a vi ih, naravno ne svi, kod svojih kuća (ne)učite i (ne)odgajate svaki dan.

U mektebu uče da ne valja biti vulgaran i psovati, dođu kući i čuju psovku. U mektebu uče da ne valja lagati, dođu kući, čuju laž. U mektebu uče da treba pravedan biti, iziđu u društvo i nepravdu zateknu.

Mi smo institucija koja upozorava i upućuje, poziva na dobro, odvraća od zla, i sve to na vašoj dobrovoljnoj osnovi. Postoje institucije koje imaju ovlasti i obavezu da sprovode zakon, prema kojima imamo prava i obaveze: škola da nas obrazuje, policija da nas štiti, sud da nam donosi pravdu, itd.

Moramo se naučiti da tražimo naša prava, ali i da ispunjavamo obaveze. Zašto ovo napominjem? Zato što je za odgoj i obrazovanje naše djece potrebna komunikacija svih nas: djeteta, muallima/učitelja i roditelja. Vaše pravo i obaveza kao muslimana je da redovno šaljete svoju djecu u mekteb, a naša obaveza je da ih podučavamo moralu, vjeri, odvažnosti, kako sutra ne bi imali “džematlije” koje se Boga ne boje a naroda ne stide, kojima ništa nije sveto: ni vjera, ni nacija, ni domovina ni tradicija, kojima su svete jedino pare i lični interesi.

Šansa za nas muslimane, Bošnjake, da sačuvamo našu državu, našu vjeru, našu tradiciju, naše vakufe, naše institucije, da sačuvamo sjećanje na genocid, našu čast, jesu odgojene i obrazovane buduće generacije naše djece.

(MiIZ Jajce)