Piše: prof. Zehrudin ef. Hažić, glavni imam MIZ Jajce

Većina muslimana i nemuslimana su čuli ili pročitali riječi Muhameda, a.s.,:

“Kada neko od vas vidi zlodjelo neka ga otkloni rukom, a ako to ne može neka ga osudi riječima, a ako to ne može neka ga prezire srcem, a to je najmanja vjera.”

Iako neki tumače da se ovaj govor Poslanika, a.s., odnosi na obavezu sistema: da policija sprečava zlodjela a da mediji šire pozitivne vrijednosti i kritike na devijacije, ipak se odnosi na svakog pojedinca kada se nađe u prilici da spreči zlodjelo.

Međutim:
1. Neki zbog svoje finoće nikada ne progledaju.
2. Neki zbog ličnih interesa samo mirno gledaju.
3. Neki zbog istine i pravde progovore i obespravljene pogledaju.

Prva skupina ljudi zbog svoje neiskvarenosti ne mogu prihvatiti i shvatiti da su neki ljudi toliko zli, iskvareni i licemjerni. Sve što takvi urade naopako, traže im opravdanje. Zbog svoje uljudnosti ne vide stvari kakve jesu. Ima takvih, doista!

Druga skupina ljudi zbog svoje gramzivosti prihvaćaju zle, iskvarene i licemjerne ljude. Mirno gledaju patnju onih kojima je učinjena nepravda. Šute i ne progovaraju, jer su oni, njihove porodice i njihova djeca u milosti tih silnika. Ima takvih, podosta!

Treća skupina ljudi koji se zbog laži i nepravde pobune i progovore, i silnicima odgovore. Oni su usamljeni čudaci koji se bune i govore! Iskreni su, ali njihova riječ najčešće ništa ne znači, nemaju snage da nešto promjene. Ima takvih, ali malo!

Međutim! Nedokučiva mudrost i neobjašnjiv moral je kod pojedinih ljudi koji danas umjesto slobode govora zagovaraju “slobodu šutnje”?

Zašto ljudi šute na nepravdu, zlodjela i laž drugih ljudi, posebno oni čija je i misija i profesija: “Naređivanje dobra, a odvraćanje od zla”?

Također, često čitamo i slušamo od uvaženih “profesora sa katedre” koji su zatvoreni između četiri zida kako se ne trebamo miješati u dnevno politička zbivanja jer mi trebamo da (sa)čuvamo i prenosimo Riječ Božju!?

Pa nije Riječ Božja objavljena da ostane na nebesima nego da se primjeni na zemlji kroz principe vjere, pravde i istine. Kako ćemo je primjeniti ako se nećemo boriti i raditi u svome društvu koje se iz dana u dan uređuje dnevno političkim ili da kažem dnevno društvenim odnosima!?

Koliki to nacionalni interesi trebaju biti da se čini tolika nepravda pojedincima i institucijama? Kada će već jednom ta mudrost na koju se stalno pozivaju početi djelovati u korist siromašnih i obespravljenih? Ili su ipak nacionalni interesi podređeni pojedincima i njihovim interesima, i to baš onima što “mudro” šute i “moralno” samo gledaju?

(MIZ Jajce)