“Ljudi Zajednice” je knjiga koju je šejh Ramiz-ef. Bećirović zajedno sa imamima i drugim koautorima pisao kao svjedočanstvo koje će svjedočiti ovdje i tamo, sada i poslije, nama i drugima. Promocija ove knjige bit će upriličena 26. decembra 2020. godine.
Iz predgovora Zehrudin ef. Hadžića, jajačkog glavnog imama:
“Ljudi su skloni da od drugih ljudi prave svece ili izdajnike, da dobro koje su drugi uradili zaborave, a da hizmećarima loše epitete pripisuju. Spremni su da nekim događajima dodjeljuju poseban značaj, a nekim drugim oduzimaju bilo kakav značaj…
Ljudi sebi daju za pravo da jedno vrijeme nazivaju zlatnim vremenom, a drugo spominju kao mračno doba…
Zbog toga je ova knjiga posebno značajna jer spominje i jedne i druge ljude, znane i neznane; i jedne i druge događaje, kazane i prešućene.”
Iz pogovora dr. Ahmed-ef. Adilovića, muftija travnički:
“U ovom djelu zabilježeni su rijetki detalji iz pojedinih džemata i života značajnih pojedinaca, koji bi se zaboravili da nisu ovdje zapisani. Zato ovo djelo ima izuzetno važnu ulogu u otimanju od zaborava mnogih važnih podataka o prošlosti i sadašnjosti ljudi i džemata Medžlisa Islamske zajednice Jajce i zato se na njega može odnositi arapska poslovica navedena na početku ovog teksta: Što se zapiše ostane, a što se pamti nestane, koju čuveni bošnjački hroničar Mula Mustafa Bašeskija navodi na početku svoga Ljetopisa. I zato Ramiz-ef. Bećirovića i njegove saradnike u ovom djelu možemo nazvati našim današnjim Bašeskijama, koji zabilježiše našu prošlost i sadašnjost radi sretnije i bolje budućnosti.”
Iz recenzije dr. Mustafa-ef. Cerića, reisu-l-ulema (1993-2012.):
“Nisam se dosada susretao sa hronološkim opisom događaja u jednom Medžlisu u ovom našem vremenu sa tako preciznim datumima i okolnostima te sa tako iskrenom ljubavlju i poštovanjem prema hizmećarima dina i ummeta, čuvara bosanske hiže i bosanskog Dida, poput mutevelija i vakifa, mujezina i bula, hafiza i derviša, gazija i šehida, kao što to opisuje šejh Ramiz u ovoj svom jajačkom sidžilu, ne skoro kao „sudskom protokolu“, ali ni to nije isključeno u mnogim slučajevima, kao što je slučaj njegovog duhovnog učitelja i uzora šejha muderrisa Mustafe-ef. Čolića, kojem s pravom posvećuje posebno poglavlje…
Volio bih da svi imami u Bosni i Hercegovini pišu svoje privatne i službene ljetopise, po uzoru na ovaj ljetopis šejha Ramiza…”
(Jajce Online)