Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Sve duše su s istog Izvora i sve duše se istom Izvoru vraćaju. Ipak, nisu sve duše iste, jer isto ne osjećaju. Dok su u Ezelu, sve duše su zajedno, a kada krenu na svoj put, kreću pojedinačno, same. Na tom putu što život se zove duše se ponovo susreću i sastaju. Duše se sastaju i u blagostanju i u teškoćama.

Neke duše su jedna s drugom samo dok se trebaju, a neke ostaju zajedno do kraja puta, bez obzira na stanje druge duše. Neke duše su zajedno i kad nisu jedna pored druge, jer duše se sastaju i putuju izvan prostora i vremena. Blizina i daljina dušama ništa ne predstavljaju. Ponekad su tako blizu, a tako daleko, a ponekad su daleko, a ipak veoma blizu. Neke duše se izgube, pa pronađu, a neke izgubljene ostanu.

Srodne duše su jedna drugoj ogledalo i pouzdanje, a izgubljene duše su jedna drugoj propast i opravdanje. Ipak, na kraju, sve se same, kroz Berzah, svome Izvoru vraćaju.
Neka tvoja duša kroz tebe bude uvijek tu za druge kada je trebaju, jer najveće borbe su uvijek unutar čovjeka, kad duša sama sa sobom račune svodi. Na čovjekovom licu mi vidimo samo odraze tih borbi kroz pogled, suze ili osmijeh.

Ako ti je namjera iskrena i čista, nikada neće propasti dobro koje drugima činiš. Dovoljno je što će Bog dragi one koji iskreno dobro drugima čine voljenim učiniti. A duše koje Bog učini voljenim, nikada same ne putuju.

(MIZ Jajce/Jajce Online)