Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Otići iz svoje domovine “trbuhom za kruhom”, živjeti u tuđini, imati jednu domovinu u srcu, a drugu u svome životu nimalo nije lahko.

Biti tako blizu, a tako daleko!

Ostvariti životni san u tuđini.

Daleko od topraka, daleko od Miladina, Mehe i Dragana, daleko od mezara i grobalja, daleko od bosanskih vrleti i izvora, daleko od sebe i svojega.

Hvaliti tuđinu, a kuditi svoje. Željeti bolje sutra a dočekivati stara jutra! Narod kojeg sudbina otjera, tuđina iskoristi, domovina doziva, rodbina poželi…

Narod između dva svijeta.

Između potrage za boljim životom u tuđini i potrebe za svojim životom na svome. Niti su dovoljno dugo u tuđini da je prihvate, niti dovoljno dugo van Bosne da je zaborave.

Treća generacija!

Narod dijaspore! Ovdje od njih očekuju pare i glasove. Tamo od njih traže dobre radnike i poslušne. Tamo su uspješni pojedinačno. Ovdje se hvališu zajedno. A ništa ne znaju zajedno.

Ne vole biti zajedno. Ni tamo, ni ovdje! “Zadovoljni” su da se na njih gleda kao potrebu. Vole svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu više od nas ovdje.

Požele je!

A kada dođu onda ih silne procedure naljute. U Bosni ništa nije jednostavno, ni papir dobiti,, a kamoli snove ostvariti. Ostvaruju snove u tuđini a sanjaju bolju Bosnu s tablicama strane države i pjesmama “Južnog vetra” u autu.

Niti ima Bosne bez bosanske dijaspore, niti srca bosanskog u dijaspori bez Bosne. Praznina u tuđini nikada ne prestaje…

(Jajce Online)