Piše: Lejla Kasum

U vrijeme opće krize, intelektualne slabosti, duhovne letargije i pesimizma, znanje je najbolji lijek u borbi protiv pandemije koja polahko ali temeljno obuzima cijeli Ummet, pandemije neznanja.

Sagledavajući i analizirajući duhovno stanje našeg Ummeta, posebno nas Bošnjaka, u dosta slučajeva dobivamo negativne statistike. I unatoč takvom stanju, danas mi, muslimani o ideji i koncepciji važnosti znanja i obrazovanja ponajmanje govorimo i pišemo, iako smo najpreči u tome, jer naš Islam i naša tradicija od samog postanka baštini na ovoj ideji.

Pokrečući svoje pero Mudrosti, u ciku same zore i tajnovitim odajama Hira, objavljuje nam prve ajete posljednje Objave, koji nas obavezuju na traganje za znanjem kroz veliku motivacijsku snagu na vjerničko ponašanje i djelovanje.

Prve riječi Objave nisu ništa drugo već imperativ svakom muslimanu da tokom svog života svakodnevno napaja svoju dušu novim znanjem. Vrlo često kada i govorimo o novim idejama i otkrićima, prevodimo, parafraziramo ili slijedimo ideje Zapada, ne pružajući priliku svom intelektu na jasni slobodni kritički stav i mišljenje, iako mi kao Ummet bi mogli cjelokupnoj ljudskoj populaciji ponuditi mnogo, ili gotovo sve.

Zaključani pod koprenom neznanja, i u halu zbunjenosti i neodlučnosti pod utjecajem savremenog svijeta, kao jedini izlaz, jedini ključ moramo pronaći u znanju. Znanjem se najlakše oporavlja sistem u kojem živimo koji je podlegao mnogobrojnim “virusima”, na način da promoviramo našu vjeru, naš islam, te oblikujemo vlastitu svijest kao i svijest drugih o nama.

Znanjem insan dokučuje pravi smisao vjerovanja, Spoznaje a time i pravi smisao ovozemaljskog prolaznog postojanja. Vodeći se ajetima posljednje Objave Uzvišenog, osiguravamo trajnu garanciju intelektualnog aktivizma kod muslimana na polju znanja, što je vrijednost koju muslimani nikada ne smiju zapostaviti.

Korisni i učeni ljudi, vrlo često se uspoređuju sa svjetiljkama. Te svjetiljke obasjavaju našu okolinu, privlačeći svojim svjetlom i druge ljude ka sebi, u žudnji tih ljudi da budu kao i oni. Budimo i mi takve svjetiljke Muhammedovog a.s. Ummeta. Pobijedimo koprene neznanja i nemoći koje su se nadvile nad našim srcima. Neka naše znanje bude mirna luka u koju se uvijek možemo vratiti.

Kada se koprena neznanja pobjedi, svoj životni kofer ispunjavamo hartijama koje svjedoče o našem postojanju, o našem djelu. Hodeći istom utabanom stazom, ne pokušavajući promijeniti ništa, ne boreći se za sopstvenu budućnost, tada čovjek postaje svoj najveći neprijatelj. Zavaravajući se riječima da ne može, da nije sposoban, svojim znanjem čovjek može promijeniti svoje stavove, iz korijena.

Da li ćemo bez spomena napustiti ovaj svijet, kao da nikad nismo hodili dunjalučkim stazama ili ćemo ostaviti pisani trag i na svoje potomke prenijeti znanje kao trajno dobro, zavisi od nas samih.

Mi insani, skloni smo griješenju, ali znanje u našem životu je veslo koje nas usmjerava, opskrbljuje i pomaže nam, pruža i približava dobru, ali uz uslov da se tom znanju pruži mogućnost izlaska na vidjelo, kroz njegove plodove jer šta će nam znanje ako čovjek koristi od njega nema.

Dragi moji Bošnjaci, skinimo koprene sa svojih očiju, sa svojih srca, svog intelektualnog odgoja, mijenjajući sredine oko sebe iz korijena, boreći se plavom linijom tinte koju crta naš “džihad pera”.
Da nas Allah učini onim od umjerenih i učenih Njegovih robova. S Njegovom podrškom i uputom…

(MIZ Jajce/ Lejla Kasum IIId r., Elči Ibrahim-pašina medresa Travnik)