Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce
“Nekada davno čuda su se zaista događala…”, ovako počinje crtani film o bajkama, nevjerovatnim pustolovinama i nada sve junacima poznatih likova u pričama “Simsala Grimm”.
Čuda su se događala i kao dokaz poslanstva, te Božije moći: kada Musaov, a.s., štap postaje zmija; kada Musa, a.s., razdvaja more; kada vatra postaje hladna i spas Ibrahimu, a.s.; kada Isa, a.s., liječi neizlječivo itd, sve se to događalo Allahovom voljom.
Međutim!!!
Čuda i danas postoje ali ne u bajkama i crtanim filmovima, niti kao dokaz poslanstva i Božije moći, već kao dokaz naivnosti naroda i vjerovanja krivom zaklinjanju ljudi koji se pozivaju na Boga, a da narod pri tome ne vjeruje svojim očima i ušima, ili im se “ne isplati” vjerovati ono što vide i čuju!?
Čuda su se događala u pravom smislu riječi, očito u prošlom vremenu i na ovoj plemenitoj bosanskoj zemlji, osjećalo se to u zraku, u razgovoru s drugima, u brizi za drugoga. I to bijaše tako sve dok se ini iz njima poznatih razloga ne dočepaše trećerazrednih izdanja vrlo loše napisanih bajki sadržaja manipulatorskih.
I od tad, nažalost, počinje čudo koje svi svjedočimo ali samo rijetki o tome govore i protiv toga se bore. Koprena na oči je stavljena a ruke dobro svezane. Predstava s fino uglađenim kaskaderima naše stvarnosti može da počne.
Svjesni manipulatorskih interesa naši glavni junaci zaboraviše i ne haju mnogo na riječi
Gospodara u kojima veli:
“Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.”
“Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!”
“A kada mu se rekne: ‘Boj se Allaha!’ – on onda iznenada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.” (Kur’an)
Zabilježen je slučaj da je jedan od pobožnjaka vidio čovjek da griješi javno i kada ga je upitao zašto to radi, on je odgovorio da to nije uradio i zakleo se Allahom. Na to je pobožnjak odgovorio: “Više vjerujem tvojoj zakletvi Allahom nego svojim očima i ušima”.
Da li je narod toliko pobožan i doista “vjeruje” onima koji lažu, kradu, varaju, izdaju, čine nepravdu itd., a pri tome se zaklinju Allahom i padaju na sedždu, ili je nešto drugo po srijedi!?
Vjernik ne može podrediti Zajednicu svojoj karijeri, položaju i interesima? Zajednica bi trebala biti iznad svega!
Allah, dž.š., kaže:
“Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Kur’an)
Da li zbog interesa i sitnih, ili ponekad i krupnih šićara narod prešuti laž, krađu, izdaju predvodnika itd.? Ili se stvari mijenjanju kada to zadesi pojedince iz naroda? Naravno, sve dok nepravda ne zadesi njih, pojedince!
Nevjerovatno je koliko ljudi mogu mirno gledati tuđu patnju, bol, siromaštvo, nasilje i nepravdu nad drugima!?
Nevjerovatno je šta su sve ljudi spremni učiniti radi karijere, para i položaja!
Ravnodušno posmatraju čak i ono što se njih tiče, za šta će biti pitani. Na upit jednome rukovodiocu zašto nije sankcionisao neodgovorno ponašanje uposlenika, zašto prima platu- to mu je opis posla, odgovorio je da ne želi da se zamjeri s ljudima. Bar je bio iskren i to danas treba cijeniti.
I eto zbog “mudrosti”, “višeg interesa”, više sile, nezamjeranja s ljudima čuda se ipak i danas događaju!
Niti trebamo gledati bajke “Simsala Grimm” niti čitati o poslaničkim čudima, samo trebamo gledati vijesti u Bosni i Hercegovini i gledati događaje oko nas. Toliko nestvarnih likova:”junaka”, “pobožnjaka”, “patriota”, “altruista”…
I toliko vjernih i pažljivih gledaoca koji se srode sa svojim herojima vjere i nacije, i svi zajedno čine da čuda i danas postoje.
Medutim, u prošlosti smo zbog čuda postajali bolji ljudi i vjernici. Danas čuda čine da prestanemo biti i ljudi i vjernici!
Ljudi, zato što je čovjeku urođeno da je društveno biće i da (su)osjeća s drugima, a vjerniku zato što je s džematom, pa ko ne brine o džematu, Allah je odškrinuo vrata džehenema.
Treća trećina ramazana je spas od džehenemski vatre!
Dok učimo dove, zikrimo, klanjamo nafilu, tražimo noć Kadr, tražimo spas od džehenemtske vatre možemo “usput” učiniti i mi čudo, i boriti se protiv nepravde, laži, izdaje…, jer to je danas (u)raditi uistinu pravo čudo nad čudima!
Čuda su ipak moguća jer nada da će se desiti čudo u skorije vrijeme je pravo čudo, a i ne mora da znači!
(MIZ Jajce)