Piše: Lejla Kasum
Svoje pisanje ovog članka ne želim da otpočnem u nekom kritičkom smjeru, prožetog pesimizmom i snažnim riječima frustracije, ali realnost, ma kakva bila pravo je lice stanja našeg društva, našeg Ummeta.
Savremeni svijet se trenutno nalazi u okrilju sjene zapadnih civilizacija čije se ideje i postupci nastoje nametnuti cijelom svijetu kao univerzalne i konstantne.
Promatrajući takve ideje, muslimani ovog vremena nailaze na mnoge kontradiktornosti između sebe, svoga imana i dominirajućih ideja. U takvom stanju i okruženju, vrlo važnu ulogu igra i način našeg razmišljanja, odnosno samo naše razmišljanje. Posmatrajući i razmišljajući o svijetu u kojem sada živimo i islamu kao svom životnom putu dobijemo mogućnost razumijevanja situacije i mnogih problema, te davanja odgovora na mnoge polemike i izazove nudeći islam kao najbolji lijek.
Kur’an je knjiga koja insana, između ostalog, oslovljava i karakteriše kao biće razmišljanja pozivajući ga da neprestano i maksimalno misli i razmišlja o sebi, svom Stvoritelju, kur’anskim činjenicama, sudbinama naših predaka i životu općenito.
Naša obaveza jeste da naučimo i spoznamo granice unutar kojih možemo da se krećemo. Razmišljanje nije nebitna tema. Razmišljanje može da bude i ibadet, ali i grijeh. Naš Islam nas uči da što više razmišljamo nastojeći proširiti svoje znanje, svoje vidike razumijevanja i spoznaje, ali nas i upozorava da sputavamo svoja razmišljanja o bilo čemu što je loše.
Razmišljanje kao povlastica kojom je naš Gospodar nagradio samo čovjeka na dunjaluku, trebalo bi da predstavlja jednu aktivnu tvornicu koja iznjedrava plodove znanja, stanja zadovoljstva i svakog dobra. A kada se znanje u našem srcu nastani i pronađe, tada se hal našeg srca mijenja. Promjenom stanja srca mijenjaju se i naši pogledi, naša djela, naš način prezentacije u našem društvu. Promjena naših djela i našeg karaktera vezuje se za promjenu hala našeg srca, a hal našeg srca prezentuje se kroz način našeg razmišljanja.
Posmatrajući ove faktore zaključujemo da je početak svakog dobra na ovom dunjaluku samo razmišljanje. Sama Objava od Stvoritelja nam, spuštena je Božijem poslaniku Muhammedu a.s. u periodu njegovog osamljivanja od ostalih i razmišljanja. U tom periodu posljednji Božiji poslanik nalazio se na brdu Hira, odvajajući se od svih ostalih, te prepuštajući se dubokom razmišljanju. To je prirodni nagon svakog od nas, svakog insana, da se osami u nekim trenutcima, potpuno odvoji od svakodnevne sredine odnosno “sjedne sam sa sobom”.
Sad kada se nalazimo u ovom vremenu pandemije a uz to i u mubarek nam mjesecu ramazanu, izolirani od ostalih, od naše uobičajne životne sredine, nastojmo ga iskoristiti najbolje. Posebno u ovom periodu zaronimo u duboka razmišljanja, preispitujući sebe, svoj karakter, sredinu oko nas. Vodeći se razmišljanjem i blagodatima koje nam dolaze sa njim, nastojmo osigurati trajnu intelektualnu aktivaciju kod nas muslimana kako bi postali korisni članovi zajednice u kojoj živimo.
Bez stalnog razmišljanja, naše srce je zamračeno i izgubljeno, naša duša zbunjena a islamski život i stav poljuljani. Razmišljanje je naš poseban ključ, za otvaranje vrata novih iskustava i spoznaja, rasadnik naših novih shvatanja i razumijevanja. Razmišljanje je naša posebna snaga koja čovjeku daje mogućnost da promjeni ono što ne voli u ono što voli, da pohlepu za dunjalukom zamjeni sa suzdržljivošću spram ovog svijeta.
Neka obaveza nas muslimana, Bošnjaka ovog mjeseca ramazana, između ostalih bude i temeljito i duboko razmišljanje o unutrašnjom i vanjskom izgledu naših karaktera, naše sredine, našeg Ummeta, u nadi koračanja ka popravku svega onoga što nas bode, što umanjuje našu istinsku vrijednost.
Zaista, Allah voli one koji, razmišljajući o svemu oko sebe, nebesima i stvorenjima Zemlje, Njegovoj Knjizi, uzimaju poruke i ibrete. Allahu, učini nas od onih koji Tebe i stojeći i sjedeći i ležeći spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na sve nas.
(MIZ Jajce/ Lejla Kasum III r. Elči Ibrahim-pašine medrese Travnik)