Piše: šejh Ramiz ef. Bećirović 

Šejh Mustafa ef. Čolić je rođen 1921. godine u Pločniku-Sokolovići, općina Rogatica. Roditelji su mu Šaćir i Devlija-hanuma, rođena Smajić. Početno osnovno i vjersko obrazovanje stekao je u rodnom mjestu.
Za šest godina, pred četvoricom muallima, savladao je u mektebu sve ilmihale koji su se u to vrijeme izučavali: Tuhfetu-l-ihvan, Bidajetu-l-inas i Fikhu-l-‘ibadat. Znao ih je skoro napamet. Osnovnu školu takođe je završio u rodnom mjestu.

Pošto je bio najbolji učenik, oba učitelja, jedan Srbijanac, a drugi Hrvat, osobito su ga pazili. Samo jedan put je kažnjen i to kada je iz bukvara iščupao kraljevu sliku, ali ipak su nastojali još i tada nametnuti mu da je po nacionalnosti srbin muslimanske vjere. A on učitelju reče: “Ja sam musliman Turčin, nisam Srbin”.

Nakon završene osnovne škole, na prijedlog tadašnjeg travničkog kadije upisuje reformisanu Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku. Pričao nam je da je medresa tada imala dobro uređen internat.

Bio je odličan učenik, te je drugi i treći razred medrese završio za jednu školsku godinu. Uoči samog Drugog svjetskog rata završio je školovanje u Elči Ibrahim-pašinoj medresi s više od dvadeset petica i jednom četvorkom u završnom svjedočanstvu. Bio je najbolji učenik svoje generacije.

Spominjao je da su ga muderisi u medresi voljeli i pazili, a i on je njih poštovao i volio. Šta je god zatrebalo bio im je kao neki sekretar. Po završetku medrese, po babinom naređenju, odlazi u selo Rijeka, džemat Podžeplje, gdje će kod babinog dajdže klanjati teravih-namaz, a zatim ostaje u novosagrađenoj džamiji da radi kao imam i muallim. Tu ostaje osam mjeseci i završava jednu hatmu s četrdesetero djece. Nakon toga dolazi kući na kraći odmor. U tom vremenu preselila mu je majka na ahiret.

Zatim za muslimane ovoga kraja dolazi ono najgore. Četnici podižu ustanak 1941. godine, te mu ubijaju oba djeda, oca, dva brata, amidže, dajdže i drugu bližu rodbinu. Dvije sestre su mu žive zapaljene u kući. Amidžinica koja je to posmatrala iz obližnje štale, s dvije preostale sestre, ostat će u životu i to će mu kasnije kazivati. Rahmetullahi alejhim.

U intervjuu za islamske informativne novine Preporod (1996. godine), za svoje najbliže srodnike izjavit će: “Svi moji preci pobijeni su od strane četnika zbog kelimei-šehadeta.”

Mustafa-ef., je uspio izbjeći, te preko Goražda, Foče, Kalinovika i Mostara doći u Sarajevo i smjestiti se s ostalim. Jedan ugledni musliman iz Fojnice je saznao za njega , došao te mu ponudio da ide s njim jer je upražnjeno mjesto za imama u Ostružnici, on prihvatio.

U vremenskom periodu, između 1945. i 1949. godine, Mustafa-efendija postaje derviš. Upoznavanje s mladim intelektualcem Halidom Salihagićem bilo je presudno za njegov ulazak u tarikat.

Nakon toga istu veče ovoj dvojici ahbaba stižu pismena rješenja od strane Sreza Fojnica za raspored na administrativne poslove u samom Srezu. Iako se prethodno nisu ništa dogovarali, obojica odbijaju rješenja i vraćaju ih u srez.

Odmah nakon toga Mustafa efendija je pozvan na odsluženje vojnog roka i odlazi u “kovačnicu novih ljudi – Jugoslovensku narodnu armiju” u trajanju od dvije godine, a Halid efendija odlazi na prisilni rad od mjesec dana na Romaniju.
Po odsluženju vojnog roka vraća se na mjesto imama u isti džemat – Voljevac-Ostružnica kod Fojnice.

17. ramazana 1955. godine Mustafa ef. seli iz Fojnice u Jajce. S ovim datumom postavljen je za imama, hatiba i muallima džamije Esme sultanije u Jajcu i na tim dužnostima ostaje sve do penzionisanja 1987. godine, to jest 31 godinu 10 mjeseci i 14 dana. obavlja imamsku dužnost, do dolaska novog imama 1. juna 1988. godine. U Jajcu je ostao do agresije na BiH da živi sa svojim džematlijama.

Muderis Mustafa ef. se svojim radom nametnuo sredini u kojoj je živio i radio. Više ljudi mi je pričalo kako bi kroz našu čaršiju ili na zajedničkoj kahvi s muderis ef. često u društvu bili uglednici ovoga grada kao što su: posljednji jajački kadija Mehmed Alija Kapetanović, hafiz Ejub ef. Makić, hafiz Mustafa ef. Bubrić i drugi

Šejh Mustafa-ef., je uživao veliki ugled kod rukovodioca Islamske zajednice u što smo se više puta uvjerili. Na jednom sastanku imama ovoga područja koji je održan u džamiji Esme sultanije u Jajcu, gosti predavači bili su Husein ef. Đozo iz Sarajeva, Sulejman Mašović i dr. iz Zagreba.

Nakon sastanka uz kahvu i mehabbet dr. Sulejman Mašović reče: „Muderis ef., ja bih bio derviš, ali ako mi ti hoćeš biti šejh“.

Drugi slučaj: Prvog juna 1982. godine u Kizlaraginoj džamiji u Mrkonjić Gradu je održan sastanak imama Banjalučke regije. Sastankom je rukovodio predsjednik Starješinstva IZ-e BiH, Hrvatske i Slovenije dr. Ahmed ef. Smajlović. Mene je zadužio da vodim zapisnik. Isti dan je u Sarajevu bila dženaza rahmetli Husein ef. Đozi, te je Smajlović, negdje u pola sastanka, morao otići kako bi stigao na dženazu. Vođenje sastanka povjerio je muderis Mustafa ef. Čoliću, rekavši: „ Sastankom će dalje rukovoditi muderis Mustafa ef. Čolić“.

Pored imamskih dužnosti naš uvaženi muderris ef. je bio pravi aktivista, te je tako obavljao mnoge dužnosti i bio na raznim funkcijama u Islamskoj zajednici i Udruženju ilmije.

Rahmetli muderis Mustafa ef. bio jako tolerantan, nije provodio nikakve represije ili nametao neke stege svojoj porodici, pa čak ni svojim kolegama dok je bio glavni imam, a ni kasnije kao predsjednik Odbora IZ-e Jajce. Međutim, bio je jako strog i principijelan prema sebi.

Dok nije pustio bradu svako jutro se brijao. U čaršiju bi izlazio s košuljom zakopčanom do vrata, nosio bi kravatu i obavezno bi imao na sebi odijelo. Imao je svoga šnajdera i uvijek bi nosio komplet odijelo. Kada je šejh muderris Mustafa ef. pustio bradu nosio je šejhovski tadž.

Zadnju paru koju je imao, šejh Mustafa ef. davao bi prosjaku, nikad se ne obazirući na to, ko je i šta je taj prosjak. Nikad nije dangubio, nije pričao o drugima, ni o sebi, već o Islamu i onome što će koristiti.

Imamima je govorio: „Ako nemate djece u mektebu da učite, nemojte dangubiti, učite sebe jer će vam to u životu koristiti“.

Za sebe je govorio: “Ja sam hodža i derviš.”

Na desetak godina prije nego što će Islamska zajednica pokrenuti akciju za ubiranje zekata i sadekatul-fitra u „Bejtu-l-mal“ on je to aktuelizirao u Jajcu. Njegova objašnjenja razloga zašto tako treba biti, i danas su aktuelna.

Kao i većina imama koji su u socijalističkom vremenu obnašali odgovorne dužnosti i naš muderis Mustafa ef. je bio pod stalnom prismotrom Uprave državne bezbjednosti – UDBA. Imao je brojne neugodnosti, zastrašivanja, isljeđivanja i drugo što šta, ali ga nikada nisu mogli uplašiti. Bio je zaista hrabar i čvrst u svojim stavovima.

Šejh muderis Mustafa ef. je uz svoju hrabrost i odvažnost, i u najtežoj situaciji umio naći i ponuditi izlaz.

Kao njegov najbliži saradnik s pravom ću reći još i ovo:

Naš šejh muderis Mustafa ef. je nama imamima, muallimima i hatibima bio pravi uzor. Bio je istinski brat, kolega, prijatelj, ahbab, a prema mlađima je imao pravu roditeljsku ljubav i ophođenje.

Bio je oženjen Belkisa-hanumom rođenom Babić, iz Rogatice 1948. godine s kojom je proživio svoj bračni život, a koja je preselila na Ahiret 1991. godine i ukopana je u mezarju Baščeluci u Jajcu. Muderis ef. i njegova Belkisa hanuma stekli su troje djece: Mehmedaliju, Fatimu i Ahmeda. Sinovi su oženjeni, a kćer je udata i svi imaju djecu: Mehmedalija sina Vedada, Fatima Le

jlu i Husejna, a Ahmed Selmu i Selmana. Muderis ef. je doživio veliki broj radosti. Jedna od njih je da mu je unuka Lejla još za njegovog života položila hifz i postala hafiz Kur’ana.

Naš ugledni ‘alim, šejh – muderis hadži Mustafa-ef. Čolić na Ahiret je preselio u Visokom 05. maja 2004. godine. Dženaza mu je klanjana sutradan, u haremu Pertac-džamije u Visokom, nakon ikindije-namaza i njoj je prisustvovao veliki broj džematlija, njegovih poštovalaca, učenika, poznanika i imama, a predvodio ju je zamjenik reisul-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić. Mubarek tijelo našeg muderisa Mustafa ef. ukopano je u Gradskom mezarju u Visokom

Njegova bibliografija broji preko četrdeset djela, originalnih, ili prijevoda s komentarom i bez komentara. Većina su iz tesavvufa, a neka iz akaida i imameta. Značajan broj ih je već objavljen.

Na kraju ovog teksta izražavam najiskreniju zahvalnost Uzvišenom Allahu dž.š. što mi je nasib učinio da upoznam šejh muderis Mustafa ef. Čolića, da slušam njegove upute i savjete, da učim od njega i da se s njim družim preko trideset godina.

Šejh muderis Mustafa ef. Čolić je zaista bio veliki učenjak-‘alim i velikan grada Jajca.. U prvim danima, pa i mjesecima (1973. godine) kada sam dolazio da slušam muderis efendijina predavanja slušao sam ga, ali nisam razumijevao njegov govor. Bio sam strpljiv i ustrajan i to je urodilo plodom.

Nakon šest mjeseci slušanja bila mi je jasna svaka riječ koju bi on kasnije u svojim predavanjima izgovorio. Muderis Mustafa ef. je imao lijep rukopis, te je njegova djela bilo lahko čitati i prije štampanja.

Tako sam i ja imao priliku da čitam više njegovih djela još u rukopisu.

U gradu Jajcu jedna ulica (od džamije Esme sultanije do ulaza u tvrđavu) nosi ime Šejh Mustafe ef. Čolića.

Šejh ef. i danas ima veliki broj simpatizera koji su ga poznavali i od njega učili. Ima velik broj i onih koji ga nisu lično poznavali, ali čitajući njegova djela postali su njegovi poštovaoci-simpatizeri.

Tako svake godine prve subote u mjesecu oktobru njegovi simpatizeri organizuju druženje u Travniku u tekiji u Osoju kod šejh Ezhera Bojića. Tom prilikom se obavi kelime i tevhid i pokloni hatma rahmetli šejhu. Oni koji su ga poznavali ukratko I nešto kažu iz njegovog života. Ovaj sastanak je postao tradicionalan.

Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da rahmetli šejh muderis Mustafa ef. Čoliću ukabuli dobra djela, oprosti sve grijehe i da ga nastani u Firdevsi džennetu. Amin.

(Jajce Online/MIZ Jajce, napisao: Ramiz ef. Bećirović- maj 2020. godine)