Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

• 14. Festival duhovne poezije i muzike “Plivske omahe-bosanskohercegovačko višeglasje” 2020

Festival Plivske omahe je manifestacija zasnovana na ideji poticanja i promovisanju pozitivnog iskustva zajedničkog života različitih ljudi na području naše općine i šire.

Tema Festivala jeste kulturološki dijalog koji kroz duhovnu muziku, folklor, običaje, književne večeri, okrugle stolove i mnoge druge sadržaje pokazuje drugima, a nama dokazuje, bogatstvo u različitosti.

Na granici dvaju entiteta Jajce je svima drugima “slijepo crijevo”, ili većini, osim nama. Nama je srce u sred Bosne i Hercegovine, stjecište različitih kultura tradicija i civilizacija. Stanište Roma, Srba, Hrvata, Bošnjaka…

Duhovni smiraj pravoslavaca, katolika, muslimana, mnogih vjernika i nevjernika, turista i avanturista, putnika i stranaca.

Međutim, sad jedni, sad drugi ga svojataju “pod svoje”, a Jajce i dalje prkosi i jednima i drugima, i ostaje grad svih. Prkosi i trećima koji hoće da bude ništa, da bude ničije, ili da bude svašta, da bude svačije.

E ne može biti ničije jer je bilo kraljevsko, sultansko, carevo…, a ne može biti ni svačije jer se uvijek znalo čije je.

Kada svako “upravlja” Jajcem onda ono postane ničije!

No Man’s Land! Ničija zemlja!

Možda to neko i hoće!?

Možda drugi tako žele!?

Ne može tako!

Da se vratim na suštinu Festivala: “bosanskohercegovačko višeglasje”!

Kada smo, kažem “smo”: mi, pitali “znalce Bosance” šta da uradimo u Jajcu da bude naše, a zajedničko, nastala je ova ideja koja je imala sasvim drugi cilj od trenutno poluostvarenog.

Iz Jajca se trebalo čuti višeglasje Bosne i Hercegovine. Ne glas jednih ili drugih, niti glas jednih pa drugih. Trebao se čuti glas svih: Roma, Srba, Hrvata, Bošnjaka…, glas građana, glas ljudi, glas Bosanaca.

Glas pravoslavaca, katolika, muslimana, vjernika i nevjernika…, glas nade i budućnosti.

Umjesto toga slušamo glas mržnje, glas podjele, glas “zakona džungle”, glas zajedničke otuđenosti, glas dobro uštimane “ljudske uljudnosti”, glas “dušebrižnika” Jajca.

Svi glasni i preglasni a malo vjere i insana! Prošle godine u ovo doba održavale su se “Plivske omahe”, a ove godine ih nema zbog stanja nesreće. Nadam se da će biti sljedeće godine u ovo vrijeme s porukom bosanskohercegovačkog višeglasja iz Jajca.

Ne znam zašto u ovom gradu u toku stanja nesreće niko ne spominje nedostatak zajedničkih “kulturnih dešavanja”? Ne znam da li se neko sastao i uradio (re)program kulturnih dešavanja za vrijeme stanja nesreće u Jajcu?

Znate kako god se čovjek može fizički razboliti od virusa, mentalno od stresa, može i “kulturno” zaostati. Ili možda je ipak poželimo pa poslije stanja nesreće više uradimo na polju kulturnog uzdizanja!

(MIZ Jajce)