Hadžić: Iskušenje ili kazna?

Hadžić: Iskušenje ili kazna?

Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Bog dragi je više nego pravedan. Narod koji se strpi na nedaćama, uz Božiju pomoć, uspio je. Narod koji trpi nepravdu, zbog svoje šutnje i ravnodušnosti, propao je.

Narod u Bosni i Hercegovini trenutno sabura na nedaći korona virusa i trpi nedovoljno moralan sistem vrijednosti života. Bog dragi je preporučio strpljenje onima koje zadesi nedaća i čestita im na strpljenju i najavljuje im radost: “I obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“.

Onaj ko se nauči da se strpi na nedaćama zaslužuje Božiju pažnju.

Zašto?

Ne traži se strpljenje od nas kada smo u blagodatima i kada smo sretni i zadovoljni, već kada nas zadesi nevolja i kada smo nesretni i nezadovoljni, kada imamo zdravstveni problem, poslovni problem, emocionalni problem itd.

Kada zadesi nedaća vjernika on izgovara riječi: “Mi smo Allahovu i Njemu se vraćamo” a pri tome trenira srce da prihvati riječi koje izgovora jezik i trenira razum da razumije najveću istinu a to je da je ovaj svijet prolazan i sve što je na njemu da je prolazno.

Zatim on zna da sve što nas zadesi a dobro je, od Boga je. A što nas zadesi a loše je, od nas samih je. Shvata da postoje stvari koje ne možemo mi kontrolisati i zaustaviti, nego ih trebamo prihvatiti i s njima živjeti.

I zna da postoje stvari koje možemo kontrolisati i dužni smo jer smo odgovorni za njih. Bog dragi nedaćama iskušava ili kažnjava zbog stvari koje ne smijemo raditi a radimo, ili trebamo raditi, a ne radimo.

Bog dragi iskušava ili kažnjava pojedince i porodice, mjesta i gradove, narode i države, i na kraju ponekad cijelo čovječanstvo. Trenutno iskušenje je iskušenje čovječanstva, ali nije pogodilo isto sve narode i zajednice.

Neke je manje, a neke više! Nekima je iskušenje a nekima kazna! Znate li zašto? Zato što postojeći sistemi vrijednosti života kod naroda nisu isti i zato što sistemi država u kojima žive narodi nisu isti. Jedni imaju krizu morala i bore se protiv nje.

Drugi imaju dilemu morala gdje rade nemoralne stvari i ne smatraju ih nemoralnim. Jedni imaju sistem države koji funkcioniše, drugi imaju sistem koji ne funkcioniše. U ovom drugom slučaju veći je prostor za anarhiju i nepravdu.

Ako se “strpimo na nepravdu” tad ne zaslužujemo čestitku, niti Božiju pažnju i naklonost, jer to nije sabur, nego trpljenje, a trpiti je grijeh. Grijeh za koji ćemo odgovarati, zbog toga što s nama trpe naše porodice i naša djeca.

Na iskušenje se trebamo strpiti i imati ćemo nagradu kod Boga i smiraj poslije nevolje. Nepravdu ne smijemo trpiti, jer ćemo imati kaznu od Boga i nemir u prsima, i naši životi će biti bez dostojanstva i ponosa, životi zarobljenosti u podanički mentalitet i poslušnosti drugima koji čine nepravdu.

Stvari koje možemo promijeniti ne smijemo trpiti nego trebamo mijenjati svim zakonskim sredstvima, svim načinima: i planiranjem, i mišljenjem, i jezikom, i djelom.

Molimo Ga da nam se smiluje, popravi naše stanje, sačuva naše porodice i zajednice i podari nam mudrost da razlikujemo trpljenje od strpljenja. Amin!

Iskušenje ili kazna?Bog dragi je više nego pravedan. Narod koji se strpi na nedaćama, uz Božiju pomoć, uspio je. Narod koji trpi nepravdu, zbog svoje šutnje i ravnodušnosti, propao je. Narod u Bosni i Hercegovini trenutno sabura na nedaći korona virusa i trpi nedovoljno moralan sistem vrijednosti života. Bog dragi je preporučio strpljenje onima koje zadesi nedaća i čestita im na strpljenju i najavljuje im radost: “I obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“. Onaj ko se nauči da se strpi na nedaćama zaslužuje Božiju pažnju. Zašto? Ne traži se strpljenje od nas kada smo u blagodatima i kada smo sretni i zadovoljni, već kada nas zadesi nevolja i kada smo nesretni i nezadovoljni, kada imamo zdravstveni problem, poslovni problem, emocionalni problem itd. Kada zadesi nedaća vjernika on izgovara riječi: “Mi smo Allahovu i Njemu se vraćamo” a pri tome trenira srce da prihvati riječi koje izgovora jezik i trenira razum da razumije najveću istinu a to je da je ovaj svijet prolazan i sve što je na njemu da je prolazno. Zatim on zna da sve što nas zadesi a dobro je, od Boga je. A što nas zadesi a loše je, od nas samih je. Shvata da postoje stvari koje ne možemo mi kontrolisati i zaustaviti, nego ih trebamo prihvatiti i s njima živjeti. I zna da postoje stvari koje možemo kontrolisati i dužni smo jer smo odgovorni za njih. Bog dragi nedaćama iskušava ili kažnjava zbog stvari koje ne smijemo raditi a radimo, ili trebamo raditi, a ne radimo. Bog dragi iskušava ili kažnjava pojedince i porodice, mjesta i gradove, narode i države, i na kraju ponekad cijelo čovječanstvo. Trenutno iskušenje je iskušenje čovječanstva, ali nije pogodilo isto sve narode i zajednice. Neke je manje, a neke više! Nekima je iskušenje a nekima kazna! Znate li zašto? Zato što postojeći sistemi vrijednosti života kod naroda nisu isti i zato što sistemi država u kojima žive narodi nisu isti. Jedni imaju krizu morala i bore se protiv nje. Drugi imaju dilemu morala gdje rade nemoralne stvari i ne smatraju ih nemoralnim. Jedni imaju sistem države koji funkcioniše, drugi imaju sistem koji ne funkcioniše. U ovom drugom slučaju veći je prostor za anarhiju i nepravdu. Ako se “strpimo na nepravdu” tad ne zaslužujemo čestitku, niti Božiju pažnju i naklonost, jer to nije sabur, nego trpljenje, a trpiti je grijeh. Grijeh za koji ćemo odgovarati, zbog toga što s nama trpe naše porodice i naša djeca. Na iskušenje se trebamo strpiti i imati ćemo nagradu kod Boga i smiraj poslije nevolje. Nepravdu ne smijemo trpiti, jer ćemo imati kaznu od Boga i nemir u prsima, i naši životi će biti bez dostojanstva i ponosa, životi zarobljenosti u podanički mentalitet i poslušnosti drugima koji čine nepravdu. Stvari koje možemo promijeniti ne smijemo trpiti nego trebamo mijenjati svim zakonskim sredstvima, svim načinima: i planiranjem, i mišljenjem, i jezikom, i djelom. Molimo Ga da nam se smiluje, popravi naše stanje, sačuva naše porodice i zajednice i podari nam mudrost da razlikujemo trpljenje od strpljenja. Amin!

Posted by Medžlis Islamske zajednice Jajce on Petak, 10. April 2020.

(MIZ Jajce)

Medžlis islamske zajednice Jajce ©2024

Web realizacija: Sandro Nuhanović