Hvala Allahu, dž.š., koji je uspostavio jasnu razliku između istine i laži, pravde i krivde, dobra i zla. Salavat donosimo na Muhameda, a.s., koji je ukazao na kontinuiranu borbu između imana i kufra. Molimo Stvoritelja da nam pomogne na putu istine, pravde i dobra!
Želim uputiti riječi utjehe i nade ljudima koji pripadaju manjini, strancima u današnjem svijetu koji su potlačeni od ljudi koji pripadaju većini i ljudi koji podržavaju većinu.
Na koji način dragi Bog govori kada se spominje većina i manjina, a na koji način govori Poslanik, a.s., o većini i manjini?
U Kur’anu poslije riječi «većina ljudi», «većina od njih» se kaže: la yalemuun – ne znaju, la ješkuruun – ne zahvaljuju, la yu’minuun – ne vjeruju, fasikuun – su fasici, yedžheluun – su džahili, la yakiluun – ne shvataju, la yesmeuun – ne čuju, itd.
Izraz većina-mnoštvo se spominje u sljedećem govoru Muhameda, a.s.,:
“Samo što nisu narodi nasrnuli na vas kao što gladni ljudi nasrnu na činiju ( hranu )!”
Jedan od prisutnih upita: “Da li zato što će nas biti malo?” Allahov Poslanik, a.s., reče:
“Ne, već obrnuto: vas će tada biti većina – mnogo. Međutim, Allah će iz njihovih srca odstraniti strah prema vama kao što bujica nosi sve što naiđe pred njom, a u vašim srcima stavit će vehn.”
Opet jedan od prisutnih upita: “Allahov Poslaniče, šta je to vehn?” On, a.s., odgovori:
“Strah od smrti i ljubav prema dunjaluku. (hadis je vjerodostojan, bilježi ga Ahmed)
A za manjinu u Kur’anu se kaže: we kaliilun min ibadiješ-šekuur – a manjina su zahvalni, we maa aamene meahuu illa kaliil – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali, sulletun mine-l-ewweliine we kaliilun mine-l-aahariine – biće ih mnogo od naroda drevnih a malo od kasnijih, itd.
Izraz manjina se spominje u sljedećem govoru Muhameda, a.s.,:
“Doista je islam počeo kao stran, i vratiće se kao stran, onako kako je i počeo, pa blago li se strancima (manjini)”
Stranci koji se spominju u ovome govoru Muhameda, a.s., prema mišljenju Qaradavija, su ljudi koji pripadaju manjini, reformatori i graditelji.
Dok Ibn Qajjim tumačeći stranost navodi sljedeći govor Allaha, dž.š.:
“A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered ne čini, koje smo mi spasili…!” (sura Hud, dio 116 ajeta)
Upitan je Poslanik, a.s.,: “A ko su stranci, o Allahov Poslaniče?” “To su dobri među lošima” “Koji čuvaju svoju vjeru onda kada je drugi gube”, odgovorio je.
Govoreći o manjini napisana je poznata kasida pod nazivom “Gurebaa-stranci” koja glasi:
“Stranci, stranci…
Stranci ne spuštaju čelo ni pred kim osim pred Allahom,
Stranci su to izabrali za način života.
Ako nas pitaš mi ne marimo za tirane,
Mi smo istinski Allahovi borci, naš put je siguran put.
Nije nas briga za lance, jer ćemo radije nastaviti zauvijek.
Zato nas pustite da se trudimo i da se borimo iz nova, bez prestanka.
Stranci, oni su slobodni u ovome potlačenom svijetu.
Često se sjetimo vremena kada smo sretni bili, kada smo Allahovu knjigu danju i noću učili…”
Znate, najčešće opravdanje ljudi za loša djela jesu riječi: “Većina tako radi!”
Međutim ta “većina ljudi” neće odgovarati pred Bogom za naša loša djela, nego mi sami. U današnjem vremenu kada većina ljudi rade zlo a većina ljudi ih podržava ili prešućuje želim da zapamtimo sljedeće:
– Nijedna laž ne može postati istinom makar većina lagala,
– Nijedna nepravda ne može postati pravdom makar većina nepravedno postupala,
– Nijedno nasilje ne može postati dobročinstvom makar ga većina ravnodušno posmatrala,
– Nijedno licemjerstvo ne može postati iskrenost makar većina bili licemjeri,
– I nijedno zlo nikada ne može postati dobro zato što ga većina prihvaća.
Prihvatanje lažova, nepravednika, nasilnika, licemjera i munafika u društvu čini nas njihovim saučesnicima. To su ljudi bez ponosa, dostojanstva, stida i časti. Pa čak i ako je to prihvatanje iz straha za egzistenciju! Naše duše pripadaju Bogu a ne ljudima.
Musliman svoju blagost pokazuje kroz pravednost, a svoj ponos kroz dostojanstvo.
Muslimanka svoju čednost pokazuje kroz stid, a svoju čast kroz odanost porodici.
Musliman prema neprijatelju, izdajniku i ulizici nikada ne smije da nastupa neodlučno pa makar bili većina.
Većina koja “uspjeh” i lagodan život postiže prevarom i koja “uspjeh” mjeri novcem i položajem i koja se prema manjini odnosi grubo neka zna riječi Allaha, dž.š.: “… Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce.” (Es-sedžde, dio 22 ajeta)
Nije problem kada postoji moralna kriza jer je bila prisutna u svim narodima i društvima. Ukaže se na moralnu krizu i onda se društvo odgaja i obrazuje. Međutim, problem je kada postoji moralna dilema!? Kada se moralne vrijednosti dovode u pitanje, kada: nepotizam, nesposobnost, poltronstvo itd. kod naroda budu prihvaćeni kao krijepost – moralna vrijednost. Toliko je to prisutno da samo pojedinci – manjina ukazuju na tu anomaliju. A oni koji odlučuju – većina o tome to najčešće pravdaju većim interesom, nedokučivim razlogom da to shvati “običan svijet”.
Doista mi je žao onih koji radi položaja, novca i karijere žrtvovala čast, dostojanstvo i stav! Naočigled oni žive udobno, međutim, veliki je teret nemati svoje mišljenje, hodati pognuto i izgubiti čast!
Kada podanički mentalitet jednog naroda pređe u njihovu potrebu bez koje ne mogu živjeti, onda je taj narod osuđen na poniženje i neuspjeh, i postaje narod bez identiteta i dostojanstva!
Sve dok većina aminuje laž, nepravdu, nasilje, licemjerje i zlo biti ćemo uskraćeni bereketa i Allahove milosti.
Međutim, manjina neće biti uskraćena bereketa, niti pobjede sve dok se bori u ime Allaha, kao što se kaže u Kur’an: “… Koliko su puta male skupine, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne skupine! A Allah je na strani izdržljivih.”
Bože, sačuvaj nas: Neuke pobožnosti, Pokvarene učenosti, Lažne skromnosti, Pretjerane ravnodušnosti, Neopravdanog kukavičluka. Tako Ti Tvoje Milosti, Tvoje Moći i Tvoga Miljenika, a.s., učini nas stamenim na putu istine, pravde i dobra.! Amin

Jajce, 17. 01. 2020. Tematska hutba: Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam