U nastavku prenosimo današnju tematsku hutbu imama MIZ Jajce:

Hvala Gospodaru svih ljudi, salavat donosimo na uzora svim ljudima, Muhammeda, a.s.
لَّا يَنۡهَىٰكُمُ ٱللَّهُ عَنِ ٱلَّذِينَ لَمۡ يُقَٰتِلُوكُمۡ فِي ٱلدِّينِ وَلَمۡ يُخۡرِجُوكُم مِّن دِيَٰرِكُمۡ أَن تَبَرُّوهُمۡ وَتُقۡسِطُوٓاْ إِلَيۡهِمۡۚ إِنَّ ٱللَّهَ يُحِبُّ ٱلۡمُقۡسِطِينَ ٨
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu je rekao: «Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.» (Mumtahina 8.) U naredni petak sa akšam-namazom, ako Bog da, nastupa nova 1441. hidžretska godina. Da li je moguće praviti paralelu naših hidžri sa onom hidžrom 622. godine?
Hidžra je vrijeme da se ponovo i iznova podsjetimo na naše nedavne hidžre-progone: 1992. i 1997. godine uzrokovane krvavim agresorskim ratom, Udruženim zločinačkim poduhvatom i genocidom. Dvadeset sedam godina je prošlo od kako su nas sa područja Jajca protjerali komšije Srbi, a dvadeset dvije godine u ovome mjesecu su se navršile od kako su nas sa našeg topraka protjerali naše komšije Hrvati. Zbog toga i danas sa ovog mubarek mjesta svoj zavjet obnavljamo i pred svima vama ponavljamo, a on glasi: „Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati“! Zbog toga danas sa ovoga mjesta želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i da su nas ubijali, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvarali i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 27, odnosno 22 godine za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili, već su se s njima poistovjetili, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju. Današnja hutba je tematska hutba imama Medžlisa Jajce. Ova hutba je nastavak hutbe glavnog imama koja je održana drugog avgusta, kojom mi imami želimo jasno posvjedočiti da je glavni imam u hutbi podsjetio džematlije Medžlisa Jajce na protjerivanja i zločine 1992. i 1997. godine potkrjepljujući to materijalnim dokazima. Na hutbu glavnog imama svojim saopćenjem reagovale su Hrvatske Udruge proistekle iz domovinskog rata. Njihov poduži tekst saopćenja može se sumirati jednom rečenicom: «Namjera, bolje reći zlonamjera, im je da potpuno umanje učešće Armije Bosne i Hercegovine u odbrani Jajca, te odbrani i oslobađanju Bosne i Hercegovine i oslobađanju Jajca. Zatim da iznesu brojne optužbe na glavnog imama nazivajući ga čak lašcem i licemjerom. Mi, imami Medžlisa Jajce, nas dvadeset i tri, koji svaki dan sa Bošnjacima živimo, od jutra do mraka, i u dobru i u zlu, iskazujemo zabrinutost Bošnjaka-muslimana i svoju zabrinutost na govor mržnje i laži naših komšija, te odbacujemo sve optužbe na glavnog imama uz navođenje samo nekoliko neljudskih postupaka naših komšija Hrvata, zapravo nedjela nekih od njih:
– Zar nije najveće licemjerje kada se u oktobru 1995. godine dogovoriše Bošnjaci i Hrvati, da 1. novembra Hrvati posjete svoja groblja u mjestima pod kontrolom Armije, a da 3. novembra Bošnjaci posjete svoja mezarja pod kontrolom HVO, pa nas, pet hiljada Bošnjaka tadašnji vlastodršci vratiše ispred Jajca i ne dadoše nam ući na prostor koji je kontrolisao HVO i ne dadoše nam posjetiti mezarja naših najmilijih.
– Protjerivanje Bošnjaka u avgustu 1997, zločin nad Hazimom Šahmanom.
– Zločin počinjen nad Eminom Sejdić.
– Bacanje bombi u dvorišta Bošnjaka u Jajcu gdje je boravio tadašnji glavni imam, desetine napada na glavnog imama, vrijeđanje i pokušaj bacanja njegove ahmedije.
– Skidanje s glave i gaženje kape «francuzice» Hamidage Đankića.
– Premlaćivanje i istjerivanje Avde Žužića iz Pruda.
– Istjerivanje i premlaćivanje Hasana Ramića iz Jajca i pljačkanje njegove imovine.
– Postavljanja mina u avlije i mezarja Bošnjaka koji ni krivi ni dužni postadoše trajni invalidi.
– Rastjerivanje Bošnjaka sa platoa džamije Esme sultanije i dovoženje desetina kamiona otpadnog materijala na plato, te onemogućavanje pristupa platou dvije i po godine.
– Napadi na naše džematlije pred džamijom Esme sultanije prilikom kojih su nanijete tjelesne povrede.
– Skrnavljenje Sinan-begove džamije ispisanim grafitima, razbijanje prozora na džamiji Esme sultanije, napadi na džematlijke na Volijaku.
– Teški napad na glavnog imama Ramiz-ef. i njegovu hanumu u gradskom tunelu u dvanaest sati noći 6. 9. 2008. godine.
– Razni napadi, zastrašivanja, premlaćivanja, paljenja bošnjačkih kuća i drugih zlodjela od naših komšija Hrvata kojih je zaista bilo mnogo u hutbi je nemoguće sve pobrojati, niti opisati.
– Svoju drskost i neljudskost posebno su pokazali rukovodioci Hrvata: politički, vojni i policijski na prijemu delegacije Islamske zajednice na čelu sa muftijom travničkim Nusret-ef. Abdibegovićem, 20. jula 1998. godine, a prijem je odobren pod pritiskom gosp. Švarc Šilinga. Prijem je bio iza zatvorenih vrata (bez prisustva medija), a trajao je preko sat i po. Na svaki zahtjev naše delegacije odgovarano je uvredama i pogrdnim riječima koje su upućivane članovima naše delegacije. Prisutni na tom sastanku i danas se pitaju; zar je moguće da se rukovodioci jedne općine mogu onako drsko, neljudski i nekulturno ponašati, itd…
Saopćenje Hrvatskih udruga na hutbu glavnog imama napisan je gotovo istim pogrdnim rječnikom kakav smo čuli na spomenutom prijemu 1998. godine od tadašnjih hrvatskih vlastodržaca Jajca, te zaključujemo da dolaze iz iste «kuhinje». Posebno nas zabrinjava šutnja Bošnjačkih predstavnika poslijeratnih udruženja u Jajcu, zatim ljudi koji su vodili pripadnike Armije Bosne i Hercegovine, i na kraju šutnja ljudi koji danas predstavljaju Bošnjake u političko-društvenom segmentu!? Zato želimo jasno kazati da su se Bošnjaci u ratu herojski borili, a nakon toga svoju borbu za ovu državu svojim povratkom i obnovom porušenog nastavili i da će na tom putu ustrajati i na njemu živjeti i umirati. Mogu nas Hrvatske udruge proistekle iz Domovinskog rata svojim lažnim saopćenjima provocirati, ali nas ne mogu u njih uvjeriti i ne mogu naš govor istine ušutkati. Zbog toga, draga braćo! Pokazujmo da istinu o našem stradanju veoma dobro znamo i da na njoj ustrajavamo, da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojimo i da istinu ni od koga ne krijemo, već svim ljudima oko sebe uporno govorimo. Nije samo učenje dova šehidima, sjećanje na njih, već ih se sjećajmo i našim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajmo ih se tako što ćemo djecu i unučad svoju učiti da su nam sve navedeno činili samo zato što smo muslimani. Čuvajmo našu domovinu koja je krvlju njihovom natopljena i po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajmo državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budimo ponosni na vjeru svoju, naciju svoju, jezik svoj! Budimo ponosni na šehide i pripadnike Armije republike Bosne i Hercegovine, hrabre gazije, bosanske. Budimo ponosni na našu Armiju iza koje su ostajale uspravne crkve i katedrale, koja je pobijedila usprkos napadima sa tri strane. Budim ponosni na naš politički i vojni vrh koji nije naređivao niti poticao zločine. Budimo ponosni jer pripadamo narodu koji je tlačen, proganjan i na pravdi Boga ubijan, a koji usprkos svemu što je prošao, druge nije tlačio, proganjao i na pravdi Boga ubijao! Spram dušmana budimo ponosni i prkosni, prema komšiji pravedni, a prema braći ponizni i milostivi! Naš narod zaslužuje da se poštuje i da ga predstavljaju pošteni, hrabri i mudri ljudi u vjeri, kulturi i politici, kako bi bili sigurni da nam se više nikada neće ponoviti genocid i progoni. Allaha molimo za pravdu, istinu i pomirenje! Amin!

(MIZ JAJCE)