Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Danas ljudi koriste riječi «Halali!» i «Neću ti halaliti!» i misle da su se s tim oslobodili obaveze i emaneta. Skoro mi je jedan čovjek napisao da mi neće halaliti “nešto”.

Kažem mu da me ne interesuje njegov halal i halal njegovih prijatelja sve dok govorim i borim se protiv nepravde. Ali evo, npr. ja neću halaliti:

1. Neću halaliti što mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine, i iz Jajca.

2. Neću halaliti što Bošnjaci-učenici u srednjim školama moraju pohađati po Hrvatskom planu i programu nastavu u Jajcu.

3. Neću halaliti ponižavanje Armije Republike Bosne i Hercegovine u Jajcu, ponižavanje pojma šehid i šutnju odgovornih.

4. Neću halaliti vakufsku zemlju.

5. Neću halaliti nepotizam u javnim ustanovama u kojima su Bošnjaci direktori u Jajcu.

6. Neću halaliti enormno bogaćenje određene grupe ljudi u Jajcu na račun sirotinje…

I šta sad učenici, sirotinja, obespravljeni… imaju od moga: Neću halaliti!? Ništa, baš ništa.
Prijatelji poslanika Muhammeda,a.s., su bili vrlo oprezni kod riječi “Halali”.

Šta naša djeca imaju od toga što ja nekome ili meni neko neće halaliti!? Ništa.

Jesmo li tim riječima riješili problem u našoj zajednici?! Nismo.

Halal je za Onoga svijeta, a nama treba dostojanstven i dobar život i na Ovome svijetu.
Zato kanimo se igre riječi: “Halali i neću halaliti” i borimo se protiv nepravde, «Svi mi, ama baš Svi».

(Jajce Online)