Tematska hutba povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.

Piše: glavni imam, Zehrudin-ef. Hadžić.

Hvala Allahu koji kaže u Kur’anu:
„Mi smo učinili da jedni drugima budete iskušenje, pa da vidimo ko će se strpiti“ (Furkan 20.)
Salavat neka je na Muhammeda, a.s.

Muslim bilježi da je Enes, r.a., rekao:
“Došla je jedna žena kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja nije bila potpune pameti i rekla: ‘O Allahov Poslaniče, imam neku potrebu kod tebe’, a Poslanik joj reče: ‘Sjedi, i na bilo kom mjestu u Medini da me vidiš ja sam tu da ispunim tvoju potrebu.’ Zatim je žena sjela pa je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo i tako ostao sve dok nije riješio njen problem.”

Pažnja prema ovim osobama prema učenju islama ogleda se u tome da je zadovoljavanje njihovih potreba preče i ispred zadovoljavanja potreba zdravih ljudi. Prijašnja vremena su bila drugačija, ljudi su bili osjećajniji. Međutim, ništa nije kao što je bilo. Svijet nije isti, ljudi nisu isti, ništa nije isto. Svijet je nekada bio bolje mjesto za življenje, ljudi su se više voljeli, razumijevali i pomagali. Danas je svijet prepušten zubu vremena, a ljudi sami sebi. Ta ravnodušnost, imali išta gore!? Gdje će nam duša, ima li još uvijek ljudskosti u nama?
Moramo više pažnje, kao komšije, prijatelji i građani, posvetiti osobama s invaliditetom, i moramo se više potruditi razumijeti njihove roditelje. Ne krivim nikoga, ali svi smo odgovorni.
“Niko od vas neće biti istinski vjernik sve dok se ne bude radovao radosti drugoga i tugovao zbog tuge drugoga”, riječi su Muhameda, a.s.

U svijetu u kojem svako želi da bude poseban, a svi se ponašaju slično, djeci s poteškoćama u razvoju/djeci s posebnim potrebama i njihovim roditeljima treba se diviti. Djeca s posebnim potrebama nisu drugačija, već su posebna djeca, i zavrjeđuju posebnu pažnju društva i pojedinaca. Osobe s invaliditetom ne trebaju ničije sažaljenje ni milostinju, očekuju jednaku pažnju i prava, ništa više nego što im pripada. Pažnja prema djeci s poteškoćama u razvoju treba biti društvena empatija svih članova društva. Razumijevanje njihovih roditelja treba biti društvena obaveza i odgovornost svih građana. Bog dragi određuje naše sudbine i samo On zna razlog njima. Svi smo bili jednom djeca. Nečija djeca! Međutim, sudbine djece nisu iste jer neka djeca odrastaju sa roditeljima, a neka bez roditelja, neka opet imaju roditelje, a kao da ih nemaju i neka djeca imaju uobičajeno odrastanje, a neka djeca imaju poteškoće u odrastanju. Kada upitate “odgovorne” o pravima djece s poteškoćama u razvoju, oni kažu da su njihova prava regulisana zakonima i konvencijama o dječijim pravima. Međutim, kakvo je to pravo koje nije dovoljno i koji bi to roditelj, da ima sve potrebno za svoje djete, tražio nešto više?! Zašto bi se roditelji udruživali i osnivali udruženja, pa onda tražili bolja prava za svoju djecu i zašto bi tražili pomoć za njihove terapije ako im je dovoljan zakonski okvir? Zar da pored tolikog novca kojeg ima u društvenim institucijama i zdravstvenim fondovima, moraju moliti za pomoć i podršku dobrih ljudi? Općinski vijećnici su na ispitu za izdvajanje sredstava iz budžeta općine za ove kategorije. Uprave Doma zdravlja i Bolnice su na ispitu za olakšavanje dokumentacije u vezi kontrola, nalaza, vanopćinskog i vankantonalnog liječenja. Svi smo na ispitu ljudskosti.

Koliko samo dostojanstva, ponosa, borbenosti i koliko ljubavi imaju njihovi roditelji!? Sve za svoju djecu su spremni uraditi. Neki dan sam bio na KCUS-pedijatrija i čekajući na parkingu ispred posmatrao sam jednu scenu pažnje majke prema svome djetetu. Zapravo, dok je gurala kolica sa djetetom prema autu, svo vrijeme je pričala djetetu, dok ga je iz kolica prenosila u auto, dok je ostavljala kolica u gepek, dok je obilazila auto, dok je stavljala pojas djetetu, dok je sjedala za volan, svo vrijeme je pričala-tepala svome djetetu:”Sad ćemo do auta, sad ćemo sjesti, sad ću ja kolica ostaviti, sad ću oko auta, tu sam ja, sad ću ja, nisam otišla, sad sjedam, sad ćemo kući…”, nijedan trenutak nije ga iz pažnje ispuštala. Razmišljao sam koliko djece nikada neće doživjeti ovoliku posebnu pažnju, i ovoliku posebnu ljubav. Ti roditelji, ti heroji! Te osobe, i ta djeca! Zato danas postavljamo sergiju za pomoć osobama s invaliditetom na području Medžlisa Jajce. Danas svako od vas/nas ima priliku da direktno pomogne ove osobe. Bujrum!

Molimo Allaha da im olakša, osobama s invaliditetom, njihovim roditeljima, njihovim porodicama, da im podari snage i sabura, a da odgovornim podari više empatije. Amin!

Obavještavamo vas da je preplata za IIN Preporod u toku i traje do 24.12. 2021. godine. Preplatu možete izvršiti u prostorijama Medžlisa Jajce i kod svojih imama u džematima.

(MIZ Jajce)